atribut

Atribut

Mada se u petom razredu o tome retko govori, iako nema valjanih razloga za to, ODMAH MORATE ZNATI da:

ATRIBUT NIJE ČLAN REČENICE, iako postoji kao SLUŽBA (funkcija) u rečenici!

Jer, SLUŽBA ATRIBUTA postoji SAMO AKO U REČENICI POSTOJI IMENICA. Ako nema imenica, nema ni atributa.

Apozicija

Pogledajmo, na primer, rečenicu:

Kupio sam LEPU KOŽNU loptu SA ŠARAMA.

u kojoj atributi LEPU i KOŽNU ističu osobine lopte. Ako bismo iz rečenici isključili imenicu LOPTA, ostao bi nam sadržaj koji ništa ne znači:

Kupio sam LEPU KOŽNU SA ŠARAMA.

jer pridevi samostalno nemaju KOMUNIKATIVNU VREDNOST, odnosno, ne mogu se samostalno upotrebljavati u pismenom ili usmenom sporazumevanju.

Ali, ako iz rečenice isključimo atribute:

Kupio sam loptu.

ostaje nam sadržaj koji je potpuno jasan, koji ima potpunu KOMUNIKATIVNU VREDNOST, i koji se može nesmetano upotrebiti u pismenom ili usmenom sporazumevanju.

Zato:

ATRIBUT NIJE ČLAN REČENICE, VEĆ SAMO SKUPOVA REČI U KOJIMA JE GLAVNA REČ IMENICA, ODNOSNO, IMENIČKIH SINTAGMI.

Znači,

ATRIBUT je zavisna služba u rečenici, (ne zavisni član rečenice), stoji uz imenicu i bliže je određuje. Može biti iskazan REČJU ili SKUPOM REČI.

Službu ATRIBUTA mogu imati:

– PRIDEVI (najčešće): velika škola, brzo dete, plava kosa, današnji događaj

– PRIDEVSKE ZAMENICE: neki dečak, ovakav auto, njena sestra

– BROJEVI: jedna devojka, prvi razred, troja vrata

– IMENICE (u zavisnom padežu): drug iz škole, krov na kući, hleb iz pekare

Ako obratite pažnju, uočićete joj jednu situaciju:

Pridevi, zamenice i brojevi u službi atributa uobičajeno se upotrebljavaju ISPRED imenice. Zato što svi imaju osobine prideva (u istom rodu, broju i padežu kao imenica uz koju stoje) zovu se još i PRIDEVSKI ATRIBUTI.

Imenice u zavisnom padežu u službi atributa uobičajeno se upotrebljavaju POSLE glavne imenice. Zovu se PADEŽNI ATRIBUTI.

Treba voditi računa da se ne pomešaju ATRIBUTI sa PRILOŠKIM ODREDBAMA. To ćete postići postavljanjem pitanja na koja će odgovori biti baš u obliku iz rečenice. Jer, ATRIBUTI odgovaraju na pitanja KAKAV, KOJI, ČIJI i sl. jer se i celo pitanje vezuje za imenički pojam, dok PRILOŠKE ODREDBE odgovaraju na pitanja KAKO, GDE, KADA itd., jer se celo pitanje vezuje za glagolsku radnju.

Na primer:

Sobu na spratu je uredio pre sobe u prizemlju.

na spratu i u prizemlju imaju službu atributa jer opisuju sobe (odgovaraju na pitanje KAKVA / KOJA soba?), a ne priloške odredbe (za mesto, jer ne odgovaraju na pitanje GDE je uredio).

Da li ćemo upotrebiti PRIDEVSKI ili PADEŽNI atribut, sasvim je svejedno i zavisi samo od onoga ko izgovara rečenicu, jer se značenja često podudaraju, ista su.

Neko će reći:

Uzeo sam Milanovu knjigu i gumenu igračku.

a neko:
Uzeo sam knjigu od Milana i igračku od gume.

U značenju navedenih rečenica nema nikakve razlike.

Još nešto:

PRIDEVSKI ATRIBUTI sa imenicom koju određuju MORAJU BITI U ISTOM rodu, broju i padežu koje ima imenica. Ta pojava zove se SLAGANjE ili KONGRUENCIJA.

Similar Posts