Jezero Kaspijsko

Jezero je relativno velika mirna vodena masa, stajaća ili u sporom pokretu ukoliko se u njega uliva reka.

Jezera zauzimaju prirodna udubljenja na kopnu (depresije) i nisu direktno povezana sa Svetskim morem. Najviše ih ima na visokim severnim geografskim širinama i u planinskim oblastima, naročito tamo gde ima lednika.

Prvobitni resursi jezerske vode bili su otopljeni led i sneg, potoci, reke i padavine. U gornjim slojevima jezerske vode ima dosta svetlosti, toplote, kiseonika i hranljivih materija, što stvara povoljne uslove za razvoj raznolike flore i faune. Najčešći oblici života su planktoni (uglavnom diatomi) i alge. U donjim slojevima i sedimentima preovladavaju bakterije.

Jezero može imati pritoke i/ili otoke, a ono koje ima i pritoku i otoku naziva se protočno jezero. Najveća i najdublja jezera su tektonskog porekla, a najbrojnija su lednička jezera.

Postoje slatkovodna i slana jezera. Najveće slatkovodno jezero na svetu je Gornje jezero u Severnoj Americi, a najveće jezero slane vode je Kaspijsko – nalazi se u Aziji, veće je od mnogih mora i najveće je jezero na svetu.

Podela jezera

Prirodna jezera se dele na:

1) tektonska ili kotlinska – nastala su radom endogenih sila (Ohridsko, Prespansko, Dojransko, Bajkalsko itd.);

2) erozivna – nastala su radom egzogenih sila:

a) erozijom lednika nastala su lednička (glacijalna) jezera (Biogradsko, Livadičko itd.),

b) u preizdubljenim delovima nastala su valovska jezera (Bohinjsko, Bledsko itd.),

c) radom erozivnih sila vetra nastala su eolska jezera, npr. Palićko jezero,

d) rečna erozivna jezera nastala su u odsečenim rečnim meandrima, npr. Obedska bara,

e) kraška jezera nastala su u vrtačama, uvalama i poljima, npr. Skadarsko jezero nastalo je potapanjem kraškog polja,

f) pećinska jezera nastala su radom reka ponornica.

 

Veštačka jezera nastala su pregrađivanjem rečnih dolina nasipima i branama, npr: Đerdapsko (na Dunavu), Perućačko (na Drini), Pivsko (na Pivi).

 

Zone i životne zajednice jezera

I u jezeru, kao i u moru, postoje različite zone u zavisnosti od dubine. U njima se izdvajaju tri zone, prema dubini, nagibu i izgledu dna:

1) litoral – obalna zona jezera,

2) sublitoral – deo jezerskog ekosistema u kojem dopire sunčeva svetlost,

3) profundal – dubinski deo jezerskog ekosistema u kojem nema sunčeve svetlosti.

U jezerskim basenima moguće je razlikovati tri ekološke celine koje naseljavaju potpuno različite grupe živih organizama:

1) bental – dno jezera,

2) litoral – slobodna voda iznad obalnog regiona,

3) pelagijal – slobodna voda iznad profundala.

U jezerskim ekosistemima od obale prema dubljim delovima vode veoma je izražena smena životnih zajednica.

Na obalama gde nivo vode znatno varira, proteže se zona visokih amfibijskih biljaka, čiji se korenovi i donji deo stabla nalaze u vodi, a gornji deo u vazdušnoj sredini.

U dubljim delovima vode javlja se zona plutajućih biljaka, koje se najvećim delom nalaze ispod površine vode, a samo listovi plutaju na površini.

U najdubljim delovima vodenog basena nalazi se zona podvodnih biljaka, koje su potpuno potopljene.

Životinjske zajednice jezera veoma su raznovrsne. Iako izuzetno veliki broj životinja živi u tim ekosistemima, moguće je uočiti tri grupe koje se znatno razlikuju po svojim potrebama i navikama:

1) Prvu grupu čine prave vodene životinje, koje čitav život provode u vodi (hidra, barski puž, jezerska pastrmka). Ponekad se mogu naći i na suvom, ali samo u trenucima kad se voda povremeno povuče i kad one na kopnu prelaze u stanje mirovanja.

2) Drugu grupu sačinjavaju takozvane amfibijske životinje, koje se rađaju u vodi, u kojoj provode jedan deo života kao vodeni organizmi (larve komarca, žabe, mrmoljci). Posle toga izlaze na kopno, gde drugi deo života provode kao prave kopnene životinje.

3) Treću grupu sačinjavaju kopnene životinje, koje žive i koje se razmnožavaju na kopnu, a hranu nalaze gotovo isključivo u vodenoj sredini (barska kornjača, belouška, čaplja). Zbog toga se te kopnene životinje stalno nalaze pored bara i jezera, pa se uključuju u zajednicu vodenih ekosistema.

Pet najvećih jezera po površini

1. Kaspijsko – 371 000 km2 (Kazahstan, Rusija, Turkmenistan, Iran, Azerbejdžan)

2. Gornje jezero – 82414 km2 (Kanada, SAD)

3. Viktorijino – 69485 km2 (Tanzanija, Uganda, Kenija)

4. Hjuron – 59600 km2 (Kanada, SAD)

5. Mičigen – 57750 km2 (SAD)

 

Mrtvo more je najslanije jezero na svetu. Ima salinitet oko devet puta veći od saliniteta morske vode, pa u njemu osim malobrojnih jednoćelijskih organizama ne postoji život.

Mrtvo more je i najveća depresija (oblast niža od nivoa mora) na svetu – vodena površina je na −430,5 m nadmorske visine i u stalnom je opadanju.

Površina jezera je oko 810 km2, a maksimalna dubina oko 298 m; ima jednu pritoku – reku Jordan, koja se uliva sa severa.

Nalazi se između Izraela i Jordana – severna polovina Mrtvog mora pripada Jordanu, a južni deo dele Jordan i Izrael.

Similar Posts