Kad leptirići nestanu

Ima već 5 godina kako sam u vezi. Svakoga dana viđam na društvenim mrežama statuse o tome kako biti u vezi sa čovekom tvog života znači imati leptiriće u stomaku stalno.

Mnogi ljudi veruju da je ljubav prava samo ako vam svaki put kad ta osoba uđe u prostoriju srce brže zakuca, ako se svako veče mazite, provodite vreme isprepletani u krevetu i spavate zagrljeni svaku noć.

Mogu vam reći da to uopšte nije tako. Barem ne za mene…

Čim počnete da živite zajedno, leptirići nestaju. Srce vam više ne ubrzava svaki put kada ugledate njega.

Umesto toga, sve se smiruje. Kada ste u istoj prostoriji sa njim, osećate se smireno i sigurno. Kada se sa njime mazite, vaše srce sporo kuca, a zvuk njegovog disanja vas teši i uspavljuje. Više niste na rolerkosteru osećanja, već ste kod kuće.

Ne spavate više zagrljeni i isprepletanih udova. Umesto toga spavate udobno jedno kraj drugog, vrlo često okrenuti na suprotne strane. Ipak, svake večeri uhvatite sebe kako se gnezdite blizu njegove ruke, ili mu pomazite kosu dok spava.

Ima noći kada moj usnuli dečko kroz san pruži ruku ka mojoj strani kreveta, ili me samo privuče k sebi kao što bi dete privuklo plišanu igračku. Ja sam sada njegova uteha, sigurnost i mir.

U ranu zoru, kada je čitav svet sumoran i pospan, ugnezdim se u njegove grudi…>>

Similar Posts