Od roditelja se očekuje samo jedna stvar

Od roditelja se očekuje samo jedna stvar

Našoj deci pripada i treba podrška u fizičkom, mentalnom, duhovnom, moralnom i društvenom razvoju, igra, obrazovanje, kultura, umetnost.

Ko im to uskraćuje? Svi moraju da znaju da se modeli ponašanja uče, ali da nije dovoljno samo deci govoriti kako treba da se ponašaju, nego da zapravo roditelji, vaspitači… moraju ponuditi model. Skloni smo da optužimo državu, sistem obrazovni, zdravstveni…

Brani li nama država da aktivno provodimo vreme sa našom decom, da ih volimo i pružamo im ljubav i pažnju od prvog dana, stimulišemo njihov rani razvoj, razgovaramo sa njima, igramo se društvenih igara, pravimo nešto od papira i plastelina, crtamo, pevamo, čitamo priče, šetamo, boravimo u prirodi…?

Svako peto dete u Srbiji pre škole nema nijednu knjigu. Zašto? Da li je za to kriva država ili pojedinac – roditelj?

Na ovogodišnjem sajmu knjiga je bilo knjiga za decu po ceni od 100,00 dinara. Biblioteke decu učlanjuju bez plaćanja članarine. Nebriga roditelja je ovde evidentna.

Tera li nas država, ovakva kakva jeste, da gledamo fudbal po ceo dan, idemo do “kladže”, gledamo serije – španske, turske, indijske, domaće, gledamo sve “žive” vrste rijalitija, konzumiramo alkohol, pušimo cigarete čija je najniža cena oko 200,00 dinara (o trovanju dece duvanskim dimom više ne vredi ni govoriti), pričamo telefonom po nekoliko sati dnevno pa onda požurimo na neku od društvenih mreža da još nešto kažemo? Ne!

Da li problem leži u nama samima? Da li dete u nama neće da odraste i pored toga što smo već i sami postali roditelji? Dokle izgovori pod sloganom: “Imam i ja dušu?”

Od roditelja se očekuje samo jedna stvar, da svojoj deci budu roditelji. Mislite o tome.

Đurđa Kadijević

Similar Posts