Sveti Nikola je rođen u gradu Patara u oblasti Likija u Maloj Aziji, na pribriježiju Sredozemnog mora, od roditelja Teofana i None, u vreme rimskog cara Valerijana.

Još kao dete Nikola je pokazivao neobične duševne darove. Kada je odrastao i izučio škole, želio je da stupi u sveštenički čin, te ga njegov stric, arhiepiskop, proizvede za sveštenika grada Mira.

Kada Svetom Nikoli pomreše roditelji, koji su bili vrlo bogati, on poče od svog nasledstva pomagati sirotinju, deleći milostinju i udavajući sirote devojke.

Po smrti njegovog strica, episkopi i sveštenici iz Likijske oblasti, iskupe se da izaberu novog arhiepiskopa i dogovore se da izaberu najvrednijeg i najtačnijeg u izvršavanju dužnosti. Pošto su se uverili da je upravo Nikola takav, izaberu ga za arhiepiskopa mirlikijskog.

Kao arhiepiskop Sveti Nikola je poučavao narod u veri, ne samo u crkvi, već i po domovima, na ulici i na svakom mestu. Mladić je savetovao, obilazio bolesne, sužnje otkupljivao i puštao na slobodu, žalosne je tešio, a grešnicima je pokazivao put i načine da se poprave.

Ali, kada nasta ljuto gonjenje hrišćana pod carem Dioklecijanom, Sveti Nikola je dopao tamnice i u njoj proveo mnogo godina, sve dok car Konstantin ne dade svima slobodu, te se Sveti Nikola opet vrati na svoju arhiepiskopsku stolicu.

Kada je posle toga car Konstantin sazvao prvi Vaseljenski sabor u Nikeji, Nikola je bio član tog sabora, koji je osudio Arija i njegovu nauku. Iz revnosti prema čistoj veri, udario je Ariju šamar.

Pošto je carica Jelena u to doba pronašla Hristov krst u Jerusalimu, mnogi počeše da obilaze sveta mesta. I Sveti Nikola je obišao sva sveta mesta. Na ovom putu desili su se mnogi čudnovati slučajevi. Priča se da kada se Svetitelj navezao na more, on predskaza oluju. Mornari, poznavajući sve morske znake, ismejavali su Nikolu što govori o stvarima koje nerazume, govoreći da oluje neće biti. Ali se uskoro navukoše gusti crni oblaci, zaduvaše jaki vetrovi i užasna bura počne da besni. Svi se na lađi uplašiše, očekujući da svakoga časa postanu žrtve zapenušanih talasa. Nikola pade Bogu na molitvu i oblaci se raziđoše, vetar presta i bura se utiša.

Kada se iz Palestine vraćao kući pogodi se Sveti Nikola sa nekim lađarem da ga odveze u Likiju. Ali, kada isploviše, lađar ne htede da vozi kuda je Nikola hteo, već krenuše na drugu stranu. Nikola ga podseti na pogodbu i da mu čini nepravdu, ali on mu zapreti da ćuti. Odjednom se podiže jak vetar i okrenu lađu u drugom pravcu i bez obzira na nastojanje lađara da zadrži svoj kurs, vetar nanese lađu na jedno likijsko pristanište, gde se Nikola iskrca.

Tako je Sveti Nikola do duboke starosti upravljao crkvom i narodom, i činio dobra dela. Umro je 19. decembra 345. godine. Njegovo telo je sahranjeno u sabornoj crkvi mirlikijske mitropolije.

Mnogo godina je njegovo telo tamo počivalo. Skiti, Sloveni sa Dona su posećivali Nikolin grob i tamo tražili izbavljenje i dovodili bolesne radi izlečenja. Otuda se može objasniti zašto je Sveti Nikola toliko omiljen kod Srba.

U jedanestom veku Turci su osvojili celu Malu Aziju, pa i grad Mir. Mnogi stanovnici su se iselili i bežali od stravičnih zlostavljanja.

Godine 1096. Sveti Nikola se obrati u snu jednom svešteniku iz Barija (Italija) i saopšti mu da ne želi da mu mošti počivaju u “bezbožničkom gradu” i reče mu da ode u grad Mir i da mu mošti prenese u Bari, na sigurno tle. Ovaj tako i učini i prerušen u trgovca sa tri broda puna žita poseti grad Mir i prenese mošti svetitelja u Bari.

Ovo se dogodilo 8. maja. Mošti su odneli u manastir svetog Jovana Preteče. Narod je odmah počeo da se skuplja i da traži izlečenje, jer je Nikola i po tome bio poznat. Posle tri godine podignut je hram Sv. Nikoli u čast, u kome je Stefan Dečanski, srpski kralj (kao što je i navedeno u njegovom živopisu), povratio vid i kao znak zahvalnosti taj hram optočio srebrom.

 

Similar Posts