milena dravic

Preminula Milena Dravić, legendarna srpska i jugoslovenska glumica

Milena Dravić (Beograd, 5. oktobar 1940 — Beograd, 14. oktobar 2018) bila je jedna od najpoznatijih srpskih i jugoslovenskih glumica. Glumila je u preko sto filmskih ostvarenja.

Milena Dravić je na svojoj ruci ponela Dobričin prsten, priznanje koje se dodeljuje glumcima za životno delo.

Milena Dravić je jedina glumica s ovih prostora nagrađena na Kanskom festivalu. Uručujući joj nagradu za ulogu Kaće u filmu “Poseban tretman”, direktor kanskog festivala je, čestitajući joj, kazao i da joj je to priznanje i za niz drugih blistavih uloga u filmovima prikazivanim u Veneciji, Berlinu, Kanu… U tom filmu, kao doktorka Kaća, Milena, nežno i snažno u isti mah, kaže: “Teško je boriti se za prave stvari u ovako malom gradu, pogotovo kad ste žena.”

Zlatna arena za ulogu u filmu Prekobrojna

U svet sedme umetnosti zakoračila je sa filmom Františeka Čapa “Vrata ostaju otvorena”, nakon čega slede za sv“Diližansa snova”, “Bolje je umeti”, “Zajednički stan”, “Leto je krivo za sve”, “Uzavreli grad”… Ali tek sa sedmim filmom koji je radila, “Prekobrojna”, Branka Bauera, Milena se odlučuje za glumu kao svoj poziv. Za tu ulogu dobiće i Zlatnu arenu u Puli, biti najmlađi laureat tog laskavog priznanja.

Uslediće potom i kvantitetom i kvalitetom maestralna karijera. Ovenčana i nagradama; domaćim i stranim…

Za ulogu u filmu “Jutro” Puriše Đorđevića dobija Zlatnu ružu na Venecijanskom festivalu.
Od 1961, pod okriljem ondašnjeg Kino kluba, nastaju tzv. “novi jugoslovenski film” i „crni talas” – umetnički pobunjenici, kako će ih kasnije filmski znalci nazvati, a taj filmski tok „prisvaja” Milenu 1965. godine. I, kreće bravurozna saradnja.
Poseban medaljon je, u zemlji zabranjivan, a u svetu nagrađivan film WR- Misterija organizma, Dušana Makavejeva. Prvo prikazivanje je bilo u Londonu, a više od dvadesetak godina prikazivan je u bioskopu Academy two.

U čuvenim, produkcijski impresivnim partizanskim filmovima, Milena je odigrala tek nekolicinu uloga. No, biser do bisera. Za ulogu Doktorke Vere u ratnom spektaklu “Sutjeska”, Ranko Munitić, pozorišni kritičar, novinar i istoričar umetnosti između ostalog je rekao: “Za takav domet nema paralele. Ni nagrade veće od samog postignuća. Tu bi i Oskar delovao nepristojno.”

Milenina filmska karijera broji 100 naslova, bez TV ostvarenja i u svakoj ulozi je pokazala da ume da bude svoja i nenadmašna. Pomenimo tek; njena Gospođa iz autobusa sa šeširom i lisicom u “Buretu baruta” Gorana Paskaljevića (1998) je amalgam našeg osećaja bespomoćnosti u kom smo se, tih devedesetih gušili, raspeti između ludila koje je dobilo puni legitimitet i ono malo zdravog razuma koji je bio okužen i kažnjavan, a bez koga čovek ipak nije mogao živeti.

Njena Ema u filmu “Agi i Ema” Milutina Petrovića je lik kao pogonska sila celokupnog zapleta u kom je iznova, na neponovljiv način, glumom otkrivala misteriju čoveka naslućujući i poetsku tajnu ljudskog bića.

U svet malih ekrana zakoračila je Milena samo par godina nakon filmskog debija s ostvarenjem Františeka Čapa, “Vrata ostaju otvorena”.
Njen prvi TV nastup bio je u dečjoj seriji “Laku noć deco” rađenoj po tekstovima Duška Radovića i Mike Antića, a režirao je Kokan Rakonjac. Ubrzo sledi svojevrstan šou program “Lift za peti sprat” u režiji Aleksandra Ace Đorđevića, u kome joj je partner bio Vlastimir Đuza Stojiljković. I tako do preko 60 naslova…

Obraz uz obraz sa suprugom Draganom Nikolićem

Kada je o televizijskom šou-programu reč, onda će u analima svakako ostati zapisan legedarni “Obraz uz obraz” reditelja Zdravka Šotre koji je radila sa suprugom Draganom Nikolićem. “Šou-program Milene i Dragana tvorevina je sazdana od snažne discipline i sistema”, pisali su TV znalci ističući njihov ogroman rad i vrhunski profesionalizam.”

Čitav je niz njenih čuvenih TV rola: pomenimo tek Anu Gutijar u Švabici, Jaru iz Košutara, Gvozdenku iz Priča iz radionice, Borku iz legendarne TV drame Izvinjavamo se, mnogo se izvinjavamo, posle koje smo se upravo njenim i replikama partnera joj, sjajnog Slobodana Đurića, svi izvinjavali . Uz neizbežan osmeh! Kultna je njena “Gospođa Ministarka” u režiji Zdravka Šotre. A tek Svaštara Duška Radovića ili Nepričava sa Zoranom Radmilovićem ….I tako dalje, i tako redom Milena je i kroz mali ekran milionima ljudi činila život i lepšim i boljim.

Sjajne je uloge ostvarila i u brojnim komedijama otkrivajući nam da je ono najlepše u pravoj komediji – pobeda života.

Na pozorišnu scenu zakoračila je 1971. ulogom u predstavi “Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji”. Osvajala rolom u predstavi “Kod lepog izgleda”, briljirala kao Lekareva žena u “Dekameronu 81″ Roberta Čulija, bila neodoljiva Gospođa Smit u “Ćelavoj pevačici”, osvajala publiku na svim meridianima sa monodramom “Milena u svetu muškaraca”…

Nezaboravna Rajna u Urnebesnoj tragediji i Katarina u Lari Tompsonu

Pišući o predstavi “Ptic i ptica” Zvezdara teatra, Laslo Vegel, pozorišni kritičar i dramski pisac je rekao: “Milena Dravić nije danas samo jednostavno glumica, njena umetnost je deo jedne mitologije, ona simboliše istoriju našeg osećaja života, našeg senzibiliteta.”

Osvajala je sa scene i kao brilijantna Marija Šparović u predstavi “Bokeški D Mol” Centra za kulturu Tivat. I kao čudesna Mod u predstavi “Harold i Mod” Beogradskog dramskog pozorišta.

Zablistala je na sceni Zvezdara teatra i kao nezaboravna Rajna u “Urnebesnoj tragediji” Dušana Kovačevića premijerno odigranoj 1991. Kritika između ostalog beleži: ”Pisac – reditelj nas podseća na ono što u pozorištu volimo: da vidimo neke ljude koji su nam odnekud poznati u okolnostima za koje bismo se zakleli da “kradu” od našeg iskustva. Dijagnosticiranje stanja u Urnebesnoj tragediji dovedeno je, čini se, do kraja. Ono što sledi može biti samo analiza bolesti… Konačno, ali ne i naposletku – Milena Dravić. Igrala je Rajnu, onu kojom se ženi deda. Kako je igrala. Lako!”

Uloga upravnice Katarine u predstavi “Lari Tompson tragedija jedne mladosti” njena je najdugovečnija uloga. Igrala ju je punih 18 godina praćena salvama pohvala, ovacija…

I tom je ulogom pokazala i dokazala da je sve što je radila bilo reper i da je njena gluma simbol našeg osećaja života.

Similar Posts