Detinci, Materice, Oci početkom 20. veka u Beogradu
Deca bez roditelja koja su se sama starala o sebi, a takvih nije bilo malo na Dorćolu, uvek su “slučajno” prolazila pored kuća onih supružnika koji nisu imali dece. Često su oni baš te nedelje izlazili “poslom” na ulicu, praveći se da ne haju za decu oko njih. Iznenada bi im se u rukama našli komadi kanapa i počela bi trka po ulici,uz neviđenu ciku i vrisku. Najčešće bi najmlađi koji ne mogu još dovoljno brzo da pobegnu prvi bili uhvaćeni i “vezani”. Pošto nisu imali čime da se “otkupe”, poklone su dobijali ako svečano izjave da su dobri bili cele godine.
Setimo se i mi, u vreme praznika, onih koji nemaju… Čini mi se da je empatija potpuno nestala iz naših duša… Šta se sa nama desilo? Sopstvena deca su nam teret!
Setih se moje bivše komšinice koja je “u širokom luku” izbegavala svoju i ostalu decu. Govorila je: Kako su oni dosadni!
Materice su bile već ozbiljniji praznik.
Tad deca vezuju svoju majku, ali znaju da zaređaju i po rodbini i komšiluku, i vezuju sve na koje naiđu.
U kući Bogdanovića (poznata ribarska porodica) ni kućna pomoćnica, Slovakinja Julka, nije bila pošteđena.
Detinci, Materice, Oci početkom 20. veka u Beogradu
Izabarana deca iz doma ali i poneko drugo siroto dete bili bi odvedeni u dvor da “vezuju kraljicu” i prime poklone. Njeno veličanstvo kraljica Marija Karađorđević je bila veoma aktivna u proslavi ovog praznika. Sledeći njen primer i najuglednije beogradske dame su bile žustre članice dobrotvornih društava, najviše “Kola srpskih sestara“, kojima je glavni praznik bio materice jer su tada delile poklone siromašnoj deci.
Na Očeve su se “drešili” očevi, ali bez javnog “vezivanja”, to je bilo samo u krugu porodice.
I opet su se delili pokloni i pomoć sirotinji. Bogati ljudi su toga dana davali izdašne javne poklone, jer je i to bio način iskazivanja prestiža u društvu.
Kako se danas iskazuje prestiž u društvu?
Kupili bi novu i lepu odeću za nekoliko desetina mališana, podelili to deci i obavezno se fotografisali. Te su slike objavljivane po novinama, “kao primer za ugled drugima”.
Đurđa Kadijević
