Djeca se vaspitavaju dobrotom, strpljenjem i ličnim primjerom
Šta onda uraditi u tim situacijama?
Reći sledeće – nikada ti ne smeš uzeti igračku starijeg, ako ti ne dozvoli. To postižemo ako ličnim primerom koristimo ono molim te, hvala, izvini. Dakle, ja znam da mi to ne sleduje, ali te molim da mi daš. Ja sam svestan da si ti meni time učinio neku uslugu i ja ću biti zahvalan. A ako mlađi otima igračke a vi mu to odobravate, tako podstičete agresiju, pa će stariji da udari mlađeg kad ima priliku, i tako dalje.
Odnos prema sportu
Ja sam dosta radio sa decom koju roditelji teraju da se bave sportom i često mi je te dece bilo žao zbog svih pritisaka koje trpe od roditelja. Sport treba da donese radost. Kod nas, sport je agresija. Samo ako slušate prenose: Đoković je zgazio Nadala. Mi smo potopili Hrvate. Šta dete uči o sportu kad sluša ovakve komentare?
Vi danas na svakom ćošku imate kladionice, kockarnice. Imate roditelje koji se zadužuju da vrate dugove u koje su zapala njihova deca. Mi treba da menjamo svoj pristup prema deci sve dok ono što mi želimo deci ne bude prihvatljivo.
Kome nije poznata ona zamka: Pa je l’ moram 1000 puta da ti kažem da uradiš to i to? A nijedan se roditelj ne pita zašto je morao 1000 puta da kaže. Kako nije umeo drugačije da nauči dete. Pa besni i viče. Ljudi moraju da razgovaraju. Neko istraživanje kaže da bračni parovi u Srbiji razgovaraju 3 do 5 minuta.
Vaspitava se smirenim tonom, zagrljajem, pogledom u oči, osmehom. A mi, uglavnom razgovaramo odozgo. Zato ja savetujem, kad vidite da je neko podigao ton vi odmah sedite. Jer stajanje je borbeni stav. Mi ne čujemo jedni druge.
Meni deca kad im dam da nacrtaju roditelje, sve kažu. Oni su najbolji procenjivači roditelja.
Kad popričam par rečenica s decom, ja znam sve o roditeljima. A šta mi radimo? Mi surovo lišavamo jedni druge razgovora, porodičnog obroka, zajedničkog izlaska. Mi nemamo prioritete, deca ih teško prave i teško organizuju svoje vreme i to je jedna od najbolnijih tema, koja prerasta u problem s motivacijom.
Treba da vratimo dostojanstvo porodici kao zajednici gde su pravilno raspoređene uloge, a ne ono što danas imamo, dve vrste uloga u porodici – jedni su magarci, drugi su paraziti. Vi morate da osposobite decu, morate ih naučiti da isprže jaja, nameste krevet, a ne pusti ga još malo da spava, kad smo se mi mučili ne moraju oni. A posle bude ko će tebe da oženi, ne znaš dva jaja da ispečeš.
Mi porodici treba da vratimo dostojanstvo, tu dete treba da se vrati posle teškog dana svesno da će naći utočište, da neće biti izigrano, odbačeno.
Hvala sajtu: Zelena učionica
