Šminkanje u srednjem veku nije bilo toliko zastupljeno, ali im je bilo dozvoljeno da se šminkaju kako bi prekrili znakove bolesti. Ipak, korišćenje šminke se nije preporučivalo, jer bi tako žene dovele u iskušenje i druge muškarce…

Za razliku od prethodnih civilizacija, srednjovekovne žene nisu koristile senke za oči ili ajlajner, ali su čupale svoje obrve.

Zatim je usledilo viktorijansko doba, gde je sve bilo tabu, ne samo šminkanje. Stolove su prekrivali sve do zemlje, čak su i pri služenju piletine uklanjali batake, kako ih nogice od stola ili pileći bataci ne bi podsećali na ženske udove. Preterivanje?

Šminku su koristile samo prostituke i glumci.

Nakon ovog perioda krenulo je dopuštanje ženama da se šminkaju i oblače kako im je volja.

Revolucionarne godine, u pogledu estetike, su dvadesete godine prošlog veka, kada je po prvi put taman ten bio u modi i to zahvaljujući Koko Šanel.

Kasnije je usledila era Merilin Monro, sa sve oblinama, ajlajnerom i crvenim karminom kao “must have”.

Zatim era Tvigi, sa veštačkim trepavicama i mrsavim telom. Sedamdesetih godina je prirodan izgled bio u modi za razliku od osamdesetih kada je preterivanje u svemu bilo u trendu.

Konačno, stižemo i do današnjice, gde je zaista sve dovoljeno i prepušteno ženama na volju. Preterivanje?

Similar Posts