Žak Prever – Jacques Prévert rođen je 4. februara 1900. godine u Nejiu na Seni, pariskom predgrađu na ivici Bolonjske šume. Anarhista, odmetnik i sanjar, Prever u svojoj humornoj i humanistički angažovanoj lirskoj poeziji govori o životu u različitim njegovim aspektima.
Od 1925. do 1928. godine često je sarađivao sa nadrealistima, a uzrok prestanka saradnje je svađa sa Andre Bretonom. Od 1930. godine sa svojim mlađim bratom Pijerom stvara nekoliko filmova i u njima učestvuje kao scenarista, glumac i asistent reditelja, a kasnije piše scenarija za Renoara, Karnera, Gremijona, Kajata, Otar Laru i druge. Kasnije je pisao i za kabare i avangardne pozorištne grupe. Sarađivao je i sa kompozitorom Žozefom Kozmom i pozorištnom grupom „Oktobar“.
Svojevrstan moralista i kritičar društva, Prever ukazuje na još uvek moguće prostore čovekove sreće koju malograđani, klerikalci, militaristi i političari stalno ugrožavaju. Nazvan je i “pesnikom Pariza”.
Njegova prva zbirka pesama „Reči“ iz 1945. dostigla je neverovatan uspeh, koji se poredio sa Viktorom Igoom.
Njegove najpoznatije pesme su Barbara, Uvelo lišće, Deca se vole, Staro vino, Ta ljubav, Bašta i druge. Objavio je jedanaest zbirki pesama.
Umro je 11. aprila 1977. godine.
Čuvena BARBARA Žaka Prevera u interpretaciji nenadmašnog Radeta Šerbedžije
Barbara
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom toga dana
A ti si hodala nasmijana
Prokisla radosna očarana
Pod kišom
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom
A ja sam te sreo u ulici Sijama
Smješila si se I ja sam se smješio
Sjeti se Barbara
Ti koju nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se toga dana
Ne zaboravi
Neki čovjek je stajao u trijemu i Viknuo tvoje ime Barbara
A ti si po kiši k njemu potrčala
Radosna prokisla očarana
U njegov zagrljaj pala
Sjeti se toga Barbara
I ne ljuti se što ti govorim Ti
Ja kažem ti svima koje volim
Čak i onima koje sam jednom vidio
Ja kažem ti onima koji se vole
Čak i onima koje nisam upoznao.
Sjeti se Barbara
Ne zaboravi
Tu kišu mudru i sretnu
Na svome licu sretnom
Nad ovim gradom sretnim
Tu kišu iznad mora
Iznad arsenala
Tu kišu što je pala na brod iz Uesana
O Barbara Rat je svinjarija velika
Što je sa sobom sada
Pod kišom kanonada ognja Krvi i čelika
A onaj koji te je grlio Zaljubljeno
Je li umro nestao ili još uvjek živi
O Barbara
Bez prestanka kiši nad Brestom
Jednako kao i tada
Ali to nije isto i sve je srušeno
To su korotne kiše, strašne i neutješne
To nije oluja više od ognja, krvi i čelika
To su naprosto oblaci
Što kao pseta crkavaju
Kao pseta što nestaju
U mlazu vode nad Brestom
Da trunu negdje daleko daleko, daleko od Bresta
Od koga ništa ne osta.
Pročitajte sjajno razmišljanje Miljenka Jergovića O tri Barbare
