Afektivno vezivanje, šta je?
Pojam afektivne vezanosti (attachment) u nauku je uveo psihoanalitičar Džon Bolbi. Afektivno vezivanje je emocionalno vezivanje i ono se odnosi na specifičan odnos koji se u najranijem detinjstvu formira između majke i deteta i traje kroz čitav život, kao trajna psihološka veza uspostavljena između dvoje ljudi.
Iskustva koja dete stekne u najranijem detinjstvu u odnosu sa majkom (odnosno ocem ili drugim starateljem u odsustvu majke) od presudnog su značaja za formiranje odrasle ličnosti, kao i za formiranje odnosa i veza tokom daljeg razvoja osobe jer na osnovu toga ono stiče sliku o sebi kao vrednom ili nedovoljno vrednom poštovanja i ljubavi i o svetu kao sigurnim ili nesigurnim mestom.
Na formiranje te slike utiče ponašanje bliskih osoba tj. njihova doslednost i responzivnost na potrebe deteta. Ukoliko se na detetove potrebe pravilno odgovori, ono će se osećati sigurno i voljeno, ali, ukoliko se ti signali ne razumeju i na njih nema odgovora ili su oni neadekvatni onda će se ono osećati nevoljeno, razočarano, uplašeno, nesigurno, nezadovoljno. Na osnovu ovoga dete razvija sliku o sebi a onda kasnije to proverava u odnosu sa drugima tj. u relacijama sa drugim ljudima. Međutim ono što je za dete utešno je da tokom života dete ima mnogo relacija i mnogo osoba sa kojima ostvaruje interakciju što pruža mogućnost za testiranje i ukoliko je dete sa jednim roditeljem ostvarilo lošu interakciju to neće oštetiti njegovu mogućnost uspostavljanja stabilnih veza sa drugim ljudima.
Afektivno vezivanje
Koji su stilovi afektivnog vezivanja u detinjstvu?
Teorija afektivne vezanosti opisuje ishode različitih obrazaca afektivne regulacije između roditelja i deteta. Za svakoga od nas određeni izvestan ishod ili ,,model stila emotivne vezanosti“ obično ostaje konstanta celog života. Tokom tih prvih godina naši staratelji su na naše potrebe i želje odgovarali na određene načine, a ne nekako drugačije. Obrasci njihovih reakcija podstakli su naše obrasce odnosa prema njima, koji se dalje ogledaju u našem odraslom modelu stila afektivne vezanosti. Shodno tome teorija razlikuje četiri tipa afektivne veze u zavisnosti na ostvareni kontakt sa bliskim osobama:
Sigurna afektivna vezanost se formira kada su potrebe deteta uvažene, kada su bliske osobe dostupne detetu, emotivno dostupan roditelj pažljivo prati potrebe i želje svog deteta, nastoji da ih razume i adekvatno odgovara na njih. Bez mnogo anksioznosti, roditelj brzo popravlja nesporazume s detetom čim se dogode. Zbog toga emotivna regulacija u celini dobro funkcioniše, a disregulacija se popravlja. Ono što je važno da naglasim je da su se i deci/osobama sa obrascem sigurne vezanosti dešavale traume. Preovladali su ih jer su im roditelji na vreme dali “alat” tj. veštinu za obradu “nevolja”. Savladali su ih jer su izgradili rezilijentnost, a rezilijentnost je posledica pozitivne prorade i negativnih životnih dešavanja. Obzirom da dete može da računa na roditelja da će mu pružiti pouzdanu podršku i ponovno povezivanje ako nešto krene po zlu, ono može da se okrene svetu i samouvereno privlači druge.
Odbacujuća afektivna vezanost se formira u kontaktu koji je dosledan u neodgovaranju na detetove potrebe tj. tipično je ignorisanje detetovih signala i potreba. Roditelj koji je emotivno odsutan (hladan roditelj), ili mu je pažnja zaokupljena nečim drugim-neće primetiti potrebu da popravi emotivne propuste. Kakva god bila namera tog roditelja, dete će njegovu konstantnu disregulaciju doživljavati kao zanemarivanje ili odbacivanje i odgovaraće onim što teorija afektivne vezanosti zove izbegavajućom nesigurnom vezanošću. “Možda je najbolje da se pretvaram da uopšte i nije tu”. Dete zna da je samo i da mu roditelj neće odgovoriti na signale koje šalje i mora da se osloni na sopstvene resurse.
Obrazac preokupirane afektivne vezanosti, ono što je za ovaj obrazac tipično jeste da se on formira prelivanjem roditeljskog afekta na dete. U opasnim situacijama kada je roditelj preplavljen, pa dete preuzima ulogu odraslog ili naprosto beži od drugih što može da bude česta strategija.
Dezorganizovana afektivna vezanost – Ovaj obrazac se može razviti u kontaktu sa roditeljima koji su zlostavljani, psihički oboleli ili koji nisu svoje traume razrešili. Kako uopšte dete psihološki preživi iskustvo shok traume? Tako što se aktivira grupa mehanizama koja omogućava odvajanje odnosno disocijaciju od traumatskih iskustva. Ovi mehanizmi štite dete od suočavanja sa nepodnošljivim sadržajem, odstranjujući iz svesti sve što je vezano za odnos sa figurom vezanosti, sva bolna sećanja, neispunjene želje i potrebe za ljubavlju, sva razočarenja i strahove. Na taj način detetu biva omogućeno da ostane u odnosu sa majkom a disocijacija je cena kojom plaća ostanak u odnosu.
Prema istraživanjima, jedino osobe koje su ostvarile sigurnu afektivnu vezanost sa svojim roditeljima ostvaruju sigurne i stabilne veze u odraslom dobu koje su dugotrajne.
Zorica Jovanović
dipl. psiholog
Hvala sajtu Lekari duše
