Sečenje badnjaka
Neizbežni folklorni motivi sa pucanjem i pevanjem
Već u ranu zoru,”u cik zore”, što bi rekli Srbi, pucanjem iz pušaka i treštanjem iz prangija, objavljuje se opšti, često i zajednički, komšijski, rođački ili drugi odlazak u šumu po badnjak.
Pre sečenja se drvetu nazove “dobro jutro”, čestita mu se praznik i moli se da donese zdravlje i sreću porodici. Zatim se drvo posipa žitom, a u nekim krajevima mu se daruje kolač posebno umešen za tu priliku. Drvo se ne sme dodirnuti golim rukama, pa čovek koji ga seče navlači rukavice.
Drvo se uvek zasecalo s istočne strane jer je trebalo da padne upravo na istok. Onaj ko je sekao badnjak, trudio se “da se drvo ne muči”, tj., da se obori iz jednog udarca ili, najviše, s tri. Ako drvo ne padne ni posle trećeg udarca, mora se kidati rukama jer više udaraca nije dozvoljeno.
Prvi iver koji se odvaja od badnjaka ima takođe magičnu moć. Pazilo se da ovaj iver ne padne na zemlju, pa je s onime ko seče badnjak išao još jedan muškarac da uhvata prvi iver.
Stavljanjem prvog ivera od badnjaka u karlicu verovalo se da će pomoći da se u njoj skuplja kajmak debeo kao iver, ili, ako se stavi na košnice, onda niko neće moći pčelama da naudi, a verovalo se i u lekovitost vode u kojoj je prvi iver potopljen pa su je oboleli pili radi ozdravljenja. Negde, opet, taj iver stavljaju u kokošarnik da živina bude uvek na okupu, a negde pod kvasac sa željom da u kući sve raste kao kvasac.
Kad se domaćin vrati iz šume i donese badnjak, tj., badnjake, prislanja ih na kućni zid a tek s prvim mrakom se badnjak unosi u kuću i stavlja na ognjište. Ponegde badnjake okrešu još u šumi, a ponegde ih donesu s granama, cele.
Dok su badnjačari još u šumi, iz kuće se posakrivaju tronožne stolice, metle, kudelje, vretena i igle. A zašto – ne znam, nisam etnolog.
