Boldogság je reč koja nama Srbima i dobrom ostatku sveta ne znači ništa, dok Mađarima mnogo vredi – označava sreću. Neko je nekada davno, davno, kod Mađara odlučio da njihova reč za sreću bude „boldogság“, a kod nas je to „sreća“, kod Bugara je to „щастие“, a kod Holanđana „geluk“. Lako je zaključiti da sreća ne zavisi od načina na koji je označavamo već kako je doživljavamo.
Kao što se kod različitih naroda reči drugačije označavaju, tako kod različitih ljudi osećaj sreće nije zavistan od vrste događaja koji nam se dešavaju, već isključivo od našeg ličnog odnosa prema tim događajima. Narodski rečeno, ono što mene raduje, tebe može da rastužuje ili uopšte ne dodiruje.
Dakle, osećaj sreće nije zavistan toliko od toga šta se dešava, već kako mi to lično doživljavamo. Ako svet doživljavamo nedovoljno lepo onda smo uglavnom nesrećni, a to može da se promeni i to za par meseci.
Naime, svi savetujemo deci da upišu školu na osnovu svojih interesovanja i talenata jer je opštepoznato da nema veće muke od toga kada svaki dan obavljamo posao koji nam je mrzak, dok je onima koji rade ono što vole posao neka vrsta zadovoljstva za koje su još i plaćeni.
Zato, poslušajmo savet koji dajemo deci, prestanimo da se interesujemo za sve ono što nas čini nesrećnim, nezadovoljnim, ljutim, uznemirenim… već se okrenimo onome što nas usrećuje, čini poletnim, nasmejanim; onome što nas puni dobrom energijom; onome što jedva čekamo i čime se uvek rado bavimo.
Za samo mesec dana, kontrolom svojih misli, možete da okrenete svoju životnu priču i svoju suzu pretočite u blistavi osmeh. Čovek može da bude srećan ako želi – tuga je za one koji (još uvek) ne umeju, ili za one koji baš ne žele da budu srećni.
Goran Janjić, Hipnoterapeut
www.goranjanjic.com
