Govor arhiđakona Stefana pred Sinedrionom. Njegova osuda i
prvomučenička smrt za Hrista. (Dela apostolska, 7)

  1. A prvosveštenik reče: Je li to tako?
  2. A on reče: Ljudi braćo i oci, čujte! Bog slave javi se ocu našemu
    Avraamu kad bješe u Mesopotamiji, prije nego se doseli u Haran.
  3. I reče mu: Iziđi iz zemlje svoje i od roda svojega i iz doma oca
    svojega, i dođi u zemlju koju ću ti pokazati.
  4. Tada iziđe iz zemlje Haldejske, i doseli se u Haran; i odande, po
    smrti oca njegova, preseli ga u ovu zemlju u kojoj vi sada živite.
  5. I ne dade mu nasljedstva u njoj ni stope, i obeća da će je dati u
    posjed njemu i sjemenu njegovu poslije njega, dok on još nemaše djeteta.
  6. A Bog reče ovako: Sjeme tvoje biće došljaci u zemlji tuđoj i porobiće
    ga i zlostavljaće ga četiri stotine godina.
  7. I narodu tome kome će robovati ja ću suditi, reče Bog; i potom će
    izići, i služiće mi na ovome mjestu.
  8. I dade mu zavjet obrezanja, i tako rodi Isaka, i obreza ga u osmi
    dan; i Isak Jakova, i Jakov dvanaest praotaca.
  9. A praoci pozavidješe Josifu i prodadoše ga u Egipat; i Bog bijaše s njim.
  10. I izbavi ga od sviju nevolja njegovih, i dade mu milost i premudrost
    pred Faraonom, carem egipatskim, i postavi ga poglavarem nad Egiptom i
    svim domom njegovim.

    Govor arhiđakona Stefana pred Sinedrionom
  11. A dođe glad na svu zemlju Egipatsku i Hanaansku i nevolja velika, i
    ne nalažahu hrane oci naši.
  12. A Jakov čuvši da ima pšenice u Egiptu posla prvi put oce naše.
  13. I kad dođoše drugi put, kaza se Josif braći svojoj, i rod Josifov
    postade poznat Faraonu.
  14. A Josif posla i dozva oca svojega Jakova i svu rodbinu svoju,
    sedamdeset i pet duša.
  15. I siđe Jakov u Egipat, i skonča, on i oci naši;
  16. I prenesoše ih u Sihem, i položiše u grob koji kupi Avraam za
    novce od sinova Emora Sihemljanina.
  17. I kako se približavaše vrijeme obećanja za koje se Bog zakle
    Avraamu, narod se uveća i umnoži u Egiptu.
  18. Dok ne nasta drugi car nad Egiptom, koji ne znaše Josifa.
  19. Ovaj postupi lukavo sa rodom našim, zlostavljaše oce naše da bacaju
    djecu svoju da ne ostaju u životu.
  20. U to vrijeme se rodi Mojsej i bješe mio Bogu, i bi tri mjeseca
    gajen u domu oca svojega.
  21. A kada je bio izbačen, uze ga kći Faraonova i odgaji ga sebi za sina.
  22. I nauči se Mojsej svoj mudrosti egipatskoj, i bješe silan u
    riječima i u djelima.
  23. A kad mu se navršavaše četrdeseta godina, dođe mu na srce da obiđe
    braću svoju, sinove Izrailjeve.
  24. I vidjevši nekoga gdje mu se čini nepravda, uze ga u odbranu i
    osveti ugnjetavanog, ubivši Egipćanina.
  25. A mišljaše on da braća njegova razumiju da im Bog njegovom rukom daje
    spasenje; ali oni ne razumješe.
  26. A sutradan pojavi se među njima dok su se tukli i stade ih miriti
    govoreći: Ljudi, vi ste braća, zašto činite nepravdu jedan drugome?
  27. A onaj što činjaše nepravdu bližnjemu odgurnu ga rekavši: Ko tebe
    postavi za starješinu i sudiju nad nama?
  28. Ili hoćeš i mene da ubiješ kao što si juče ubio Egipćanina?
  29. A Mojsej pobježe zbog ove riječi, i posta došljak u zemlji
    Madijamskoj, gdje rodi dva sina.
  30. I kad se navrši četrdeset godina, javi mu se u pustinji gore
    Sinajske Anđeo Gospodnji u plamenu ognjenom u kupini.

    Govor arhiđakona Stefana pred Sinedrionom
  31. A kada Mojsej vidje, divljaše se viđenju. Kada pak on pristupi da
    razmotri, bi glas Gospodnji njemu:
  32. Ja sam Bog otaca tvojih, Bog Avraamov i Bog Isakov i Bog Jakovljev.
    A Mojsej se uplaši i ne smijaše da pogleda.
  33. A Gospod mu reče: Izuj obuću sa nogu svojih, jer je mjesto na kome
    stojiš sveta zemlja.
  34. Gledajući vidjeh muku naroda mojega koji je u Egiptu, i čuh njihovo
    uzdisanje, i siđoh da ih izbavim; i sad hodi da te pošaljem u Egipat.
  35. Ovoga Mojseja, kojega se odrekoše govoreći: Ko tebe postavi za
    starješinu i sudiju? – toga Bog posla za starješinu i izbavitelja rukom
    Anđela koji mu se javi u kupini.
  36. Ovaj ih izvede učinivši čudesa i znake u zemlji Egipatskoj i u
    Crvenom moru i u pustinji četrdeset godina.
  37. Ovo je Mojsej koji reče sinovima Izrailjevim: Gospod Bog vaš
    podignuće vam Proroka iz braće vaše, kao mene: njega poslušajte.
  38. Ovo je onaj što bješe u crkvi u pustinji sa Anđelom, koji mu je
    govorio na gori Sinajskoj, i sa ocima našim; koji. primi riječi žive,
    da ih nama dade;
  39. Kojega ne htjedoše poslušati oci naši, nego ga odbaciše, i
    okrenuše se srcem svojim prema Egiptu,
  40. Rekavši Aronu: Načini nam bogove koji će ići pred nama, jer sa
    ovim Mojsejem, koji nas je izveo iz zemlje Egipatske, ne znamo šta mu
    se dogodi.

    Sveti prvomučenik i arhiđakon Stefan
  41. I u dane one načiniše tele i prinesoše žrtvu idolu, i radovahu se
    djelima ruku svojih.
  42. A Bog se okrenu od njih i predade ih da služe vojsci nebeskoj, kao
    što je pisano u knjizi Proroka: Eda što zaklano i žrtve prinesoste mi
    za četrdeset godina u pustinji, dome Izrailjev?
  43. I prihvatiste čador Molohov, i zvjezdu boga vašega Remfana, kipove
    koje načiniste da im se klanjate; i preseliću vas dalje od Vavilona.
  44. Oci naši imahu šator svjedočanstva u pustinji, kao što zapovjedi
    Onaj što govori Mojseju da ga načini po obrascu koji bješe vidio;
  45. Njega i naslijedivši oci naši unesoše sa Isusom Navinom pri
    zauzimanju zemlje neznabožaca, koje progna Bog ispred lica otaca naših;
    sve do dana Davidovih,
  46. Koji nađe blagodat pred Bogom i moljaše da nađe stan Bogu Jakovljevu.
  47. A Solomon mu sazida dom.
  48. Ali Svevišnji ne živi u rukotvorenim hramovima, kao što govori prorok:
  49. Nebo mi je prijesto, a zemlja podnožje nogama mojima; kakav ćete mi
    dom sazidati, govori Gospod; ili koje je mjesto za počivanje moje?
  50. Nije li ruka moja stvorila sve ovo?

    Govor arhiđakona Stefana pred Sinedrionom
  51. Tvrdovrati i neobrezani srcem i ušima, vi se svagda protivite Duhu
    Svetome; kako oci vaši, tako i vi.
  52. Kojega od proroka ne protjeraše oci vaši? I pobiše one koji
    predskazaše dolazak Pravednika, kojega sada vi izdajnici i ubice
    postadoste,
  53. Vi koji primiste Zakon naredbama anđelskim, i ne održaste
  54. Kad ovo čuše, razjariše se vrlo u srcima svojima, i škrgutahu
    zubima na njega.
  55. A on, pun Duha Svetoga, pogleda na nebo i vidje slavu Božiju i
    Isusa gdje stoji s desne strane Bogu,
  56. I reče: Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječijega gdje stoji s
    desne strane Bogu.
  57. A oni povikavši iza glasa zatisnuše uši svoje, i navališe
    jednodušno na njega,
  58. Pa izbacivši ga izvan grada stadoše ga kamenovati. A svjedoci
    metnuše haljine svoje kod nogu mladića po imenu Savla,
  59. I kamenovahu Stefana, koji se moljaše Bogu i govoraše: Gospode
    Isuse, primi duh moj!
  60. Onda kleče na koljena i povika iza glasa: Gospode, ne uračunaj im
    grijeh ovaj! I ovo rekavši, usnu.
Similar Posts