Govor arhiđakona Stefana pred Sinedrionom. Njegova osuda i
prvomučenička smrt za Hrista. (Dela apostolska, 7)
- A prvosveštenik reče: Je li to tako?
- A on reče: Ljudi braćo i oci, čujte! Bog slave javi se ocu našemu
Avraamu kad bješe u Mesopotamiji, prije nego se doseli u Haran. - I reče mu: Iziđi iz zemlje svoje i od roda svojega i iz doma oca
svojega, i dođi u zemlju koju ću ti pokazati. - Tada iziđe iz zemlje Haldejske, i doseli se u Haran; i odande, po
smrti oca njegova, preseli ga u ovu zemlju u kojoj vi sada živite. - I ne dade mu nasljedstva u njoj ni stope, i obeća da će je dati u
posjed njemu i sjemenu njegovu poslije njega, dok on još nemaše djeteta. - A Bog reče ovako: Sjeme tvoje biće došljaci u zemlji tuđoj i porobiće
ga i zlostavljaće ga četiri stotine godina. - I narodu tome kome će robovati ja ću suditi, reče Bog; i potom će
izići, i služiće mi na ovome mjestu. - I dade mu zavjet obrezanja, i tako rodi Isaka, i obreza ga u osmi
dan; i Isak Jakova, i Jakov dvanaest praotaca. - A praoci pozavidješe Josifu i prodadoše ga u Egipat; i Bog bijaše s njim.
- I izbavi ga od sviju nevolja njegovih, i dade mu milost i premudrost
pred Faraonom, carem egipatskim, i postavi ga poglavarem nad Egiptom i
svim domom njegovim.
Govor arhiđakona Stefana pred Sinedrionom - A dođe glad na svu zemlju Egipatsku i Hanaansku i nevolja velika, i
ne nalažahu hrane oci naši. - A Jakov čuvši da ima pšenice u Egiptu posla prvi put oce naše.
- I kad dođoše drugi put, kaza se Josif braći svojoj, i rod Josifov
postade poznat Faraonu. - A Josif posla i dozva oca svojega Jakova i svu rodbinu svoju,
sedamdeset i pet duša. - I siđe Jakov u Egipat, i skonča, on i oci naši;
- I prenesoše ih u Sihem, i položiše u grob koji kupi Avraam za
novce od sinova Emora Sihemljanina. - I kako se približavaše vrijeme obećanja za koje se Bog zakle
Avraamu, narod se uveća i umnoži u Egiptu. - Dok ne nasta drugi car nad Egiptom, koji ne znaše Josifa.
- Ovaj postupi lukavo sa rodom našim, zlostavljaše oce naše da bacaju
djecu svoju da ne ostaju u životu. - U to vrijeme se rodi Mojsej i bješe mio Bogu, i bi tri mjeseca
gajen u domu oca svojega. - A kada je bio izbačen, uze ga kći Faraonova i odgaji ga sebi za sina.
- I nauči se Mojsej svoj mudrosti egipatskoj, i bješe silan u
riječima i u djelima. - A kad mu se navršavaše četrdeseta godina, dođe mu na srce da obiđe
braću svoju, sinove Izrailjeve. - I vidjevši nekoga gdje mu se čini nepravda, uze ga u odbranu i
osveti ugnjetavanog, ubivši Egipćanina. - A mišljaše on da braća njegova razumiju da im Bog njegovom rukom daje
spasenje; ali oni ne razumješe. - A sutradan pojavi se među njima dok su se tukli i stade ih miriti
govoreći: Ljudi, vi ste braća, zašto činite nepravdu jedan drugome? - A onaj što činjaše nepravdu bližnjemu odgurnu ga rekavši: Ko tebe
postavi za starješinu i sudiju nad nama? - Ili hoćeš i mene da ubiješ kao što si juče ubio Egipćanina?
- A Mojsej pobježe zbog ove riječi, i posta došljak u zemlji
Madijamskoj, gdje rodi dva sina. - I kad se navrši četrdeset godina, javi mu se u pustinji gore
Sinajske Anđeo Gospodnji u plamenu ognjenom u kupini.
Govor arhiđakona Stefana pred Sinedrionom - A kada Mojsej vidje, divljaše se viđenju. Kada pak on pristupi da
razmotri, bi glas Gospodnji njemu: - Ja sam Bog otaca tvojih, Bog Avraamov i Bog Isakov i Bog Jakovljev.
A Mojsej se uplaši i ne smijaše da pogleda. - A Gospod mu reče: Izuj obuću sa nogu svojih, jer je mjesto na kome
stojiš sveta zemlja. - Gledajući vidjeh muku naroda mojega koji je u Egiptu, i čuh njihovo
uzdisanje, i siđoh da ih izbavim; i sad hodi da te pošaljem u Egipat. - Ovoga Mojseja, kojega se odrekoše govoreći: Ko tebe postavi za
starješinu i sudiju? – toga Bog posla za starješinu i izbavitelja rukom
Anđela koji mu se javi u kupini. - Ovaj ih izvede učinivši čudesa i znake u zemlji Egipatskoj i u
Crvenom moru i u pustinji četrdeset godina. - Ovo je Mojsej koji reče sinovima Izrailjevim: Gospod Bog vaš
podignuće vam Proroka iz braće vaše, kao mene: njega poslušajte. - Ovo je onaj što bješe u crkvi u pustinji sa Anđelom, koji mu je
govorio na gori Sinajskoj, i sa ocima našim; koji. primi riječi žive,
da ih nama dade; - Kojega ne htjedoše poslušati oci naši, nego ga odbaciše, i
okrenuše se srcem svojim prema Egiptu, - Rekavši Aronu: Načini nam bogove koji će ići pred nama, jer sa
ovim Mojsejem, koji nas je izveo iz zemlje Egipatske, ne znamo šta mu
se dogodi.
Sveti prvomučenik i arhiđakon Stefan - I u dane one načiniše tele i prinesoše žrtvu idolu, i radovahu se
djelima ruku svojih. - A Bog se okrenu od njih i predade ih da služe vojsci nebeskoj, kao
što je pisano u knjizi Proroka: Eda što zaklano i žrtve prinesoste mi
za četrdeset godina u pustinji, dome Izrailjev? - I prihvatiste čador Molohov, i zvjezdu boga vašega Remfana, kipove
koje načiniste da im se klanjate; i preseliću vas dalje od Vavilona. - Oci naši imahu šator svjedočanstva u pustinji, kao što zapovjedi
Onaj što govori Mojseju da ga načini po obrascu koji bješe vidio; - Njega i naslijedivši oci naši unesoše sa Isusom Navinom pri
zauzimanju zemlje neznabožaca, koje progna Bog ispred lica otaca naših;
sve do dana Davidovih, - Koji nađe blagodat pred Bogom i moljaše da nađe stan Bogu Jakovljevu.
- A Solomon mu sazida dom.
- Ali Svevišnji ne živi u rukotvorenim hramovima, kao što govori prorok:
- Nebo mi je prijesto, a zemlja podnožje nogama mojima; kakav ćete mi
dom sazidati, govori Gospod; ili koje je mjesto za počivanje moje? - Nije li ruka moja stvorila sve ovo?
Govor arhiđakona Stefana pred Sinedrionom - Tvrdovrati i neobrezani srcem i ušima, vi se svagda protivite Duhu
Svetome; kako oci vaši, tako i vi. - Kojega od proroka ne protjeraše oci vaši? I pobiše one koji
predskazaše dolazak Pravednika, kojega sada vi izdajnici i ubice
postadoste, - Vi koji primiste Zakon naredbama anđelskim, i ne održaste
- Kad ovo čuše, razjariše se vrlo u srcima svojima, i škrgutahu
zubima na njega. - A on, pun Duha Svetoga, pogleda na nebo i vidje slavu Božiju i
Isusa gdje stoji s desne strane Bogu, - I reče: Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječijega gdje stoji s
desne strane Bogu. - A oni povikavši iza glasa zatisnuše uši svoje, i navališe
jednodušno na njega, - Pa izbacivši ga izvan grada stadoše ga kamenovati. A svjedoci
metnuše haljine svoje kod nogu mladića po imenu Savla, - I kamenovahu Stefana, koji se moljaše Bogu i govoraše: Gospode
Isuse, primi duh moj! - Onda kleče na koljena i povika iza glasa: Gospode, ne uračunaj im
grijeh ovaj! I ovo rekavši, usnu.