Običaji na Ivanjdan

Običaji na Ivanjdan

U crkvenom kalendaru današnji praznik obeležen je crvenim slovom. U našem narodu postoji mnogo verovanja koja su povezana sa Ivanjdanom, skoro isto koliko i za Đurđevdan, a većina potiče još iz prethrišćanskih vremena.

Ivanjdan

Veruje se da devojke noć uoči Ivanjdana treba da odu na livade, upale vatru i beru cveće i travke od kojih će uplesti venac. Dok to čine, treba da pevaju pesme: „Ja posejo lan, baš na Ivandan, karala me, karala Ivanova majka“ ili „Ivansko cveće, petrovsko, zečenim poljem cvetalo; Ivan je cveće nabrao, majci u krilo metao, a majka s krila na zemlju“.

Venci od ivanjskog cveća se na današnji dan stavljaju na vrata kuća i tu treba da ostanu preko cele godine. Devojke kroz taj venac treba da gledaju rađanje sunca da bi bile rumene kao ono. Ubrano bilje se čuva kao lek protiv raznih bolesti. Pred kraj dana, u mnogim selima Srbije se i danas pale velike vatre – Ivanjske vatre oko kojih se igra i peva uz pomenute pesme.

Običaji na Ivanjdan

U vinogradarskim krajevima se na ovaj dan ništa ne radi. Kaže se da vinogradi najbolje rastu i do sedam dana posle Ivanjdana jer ih čuva Sveti Jovan.

Devojke koje nisu udate na ovaj dan treba da posade u saksiji malo žita. Na Petrovdan, 12. jula treba da pogledaju da li je niklo. Ako su klice kao prstenovi, ove jeseni će se sigurno udati.

U narodu postoji običaj da se ljudi na Ivanjdan bratime i kume „po Bogu i svetome Jovanu“.

Život i običaji naroda srpskoga, opisao ih i za štampu priugotovio Vuk Stef. Karadžić, Beč, 1867.

Srbi pripovijedaju da je Ivanj dan tako veliki svetac da na njega sunce na nebu triput od straha stane. Uoči Ivanja dne je obično na nekijem mjestima (kao n. p. u Jadru) paliti lilu oko tora: nagule čobani lile (brezove ili trešnjove) i metnu u procjepove, te načine kao velike kite, pa uoči Ivanja dne, pošto se smrkne, zapale one procjepove i obnesu oko torova, po tom neke zadjenu u tor te izgore, a neke uzmu čobani i iznesu na kakvo brdo, gdje dođe i više čobana, te se igraju. Tako se pali lila i uoči Petrova dne.

U Dalmaciji i u Dubrovniku mladež, osobito ženska, uoči Ivanja dne i uoči Petrova dne, a i uoči Vidova dne naloži vatre po polju pa ih preskače namjenjujući svaki put za koga , n. p. ovo za oca, ovo za mater, ovo za Miloša, ovo za Milicu i t. d. Na nekijem mjestima (kao po Srijemu) uoči Ivanja dne beru djevojke Ivanjsko cvijeće te viju vijence i meću ispred kuće po stresi ili po plotu.

Berući djevojke cvijeće pjevaju različne pjesme, a osobito ovu:

Ivanjsko cveće, Petrovsko,
Ivan ga bere te bere:
Majci ga baca u krilo,
A majka s krila na zemlju —

Gdješto djevojke metnu na Ivanj dan u lonac zemlje i u nju posiju nekoliko zrna šenice, pa na Petrov dan gledaju, kako je nikla ili uklijala: ako su klice savijene kao prsten, onda vele da će se one godine udati. Uoči Ivanja dne gdjekoje djevojke metnu bjelance od jajeta u čašu vode te prenoći pod strehom, pa na Ivanj dan ujutru po njemu nekako pogađaju, hoće li se skoro udati.

Similar Posts