Pustite stvari da odu. Otpustite ih. Otkačite se od njih.
Čovjek uvijek mora da zna kada se jedna faza života završila. Ako insistiramo da ostanemo u njoj duže nego što to treba, gubimo radost i značenje drugih životnih faza kroz koje moramo proći.
Zatvaranje krugova, zatvaranje određenih vrata, završavanje poglavlja – kakvo god da mu damo ime, ono što je bitno je da u prošlosti ostavimo momente života koji su završeni.
Da li ste izgubili posao? Da li je vaša veza došla do svog kraja? Da li ste napustili kuću svojih roditelja? Otputovali da živite u inostranstvu? Da li se dugotrajno prijateljstvo završilo iznenada? Možete provesti dugo vremena analizirajući zašto se to dogodilo.
Možete se zakleti sebi da nećete učiniti ni jedan korak dalje dok ne saznate zašto su se određene stvari, koje su vam bile tako bitne i toliko stabilne u vašem životu, odjednom pretvorile u prašinu, bukvalno u treptaju oka.
Pustite stvari da odu. Otpustite ih. Otkačite se od njih.
Ali takav vaš stav bi bio užasno stresan za svakog ko učestvuje u tome: vaši roditelji, vaš muž/žena, prijatelji, deca, vaša sestra.
Svako završava svoja poglavlja, okreće nove listove, nastavlja dalje sa životom, i svi oni će se osjećati loše gledajući vas kako stojite nepomično.
Stvari prolaze, i najbolje što možemo učiniti jeste da ih zaista pustimo da prođu.
I zato je veoma važno (ma koliko bolno bilo!) da uništite suvenire, da se preselite, da mnoge stvari poklonite u sirotišta, da prodate ili donirate knjige koje imate kod kuće.
Sve u ovom vidljivom svijetu jeste manifestacija nevidljivig svijeta, onoga šta se dešava u našim srcima – a otarasti se određenih sjećanja takođe znači napraviti malo prostora za nova sjećanja da zauzmu njihova mesta.
Pustite stvari da odu. Otpustite ih. Otkačite se od njih.
Niko ne igra ovaj život sa obilježenim kartama, te s toga ponekad pobijedimo a ponekad izgubimo. Ne očekujte ništa za uzvrat, ne očekujte da vaš trud bude cijenjen, vaš skriveni gen otkriven, i da se vaša ljubav razumije. Prestanite da prebacujete kanal na vašu emotivnu televiziju kako biste gledali isti program ponovo i ponovo, onaj koji pokazuje koliko ste mnogo propatili zbog određenog gubitka: To vas samo truje, ništa drugo.
Ništa nije opasnije nego ne prihvatanje ljubavnih veza koje su završene, posla koji je obećan ali još uvijek nema određen datum početka, odluka koje su uvijek odlagane zbog nekog “boljeg momenta”.
Ovo može zvučati tako očigledno, može biti čak i teško, ali je veoma važno.
Zatvaranje krugova. Ne zbog ponosa, nesposobnosti ili arogancije, već jednostavno zbog toga što se to više ne uklapa u vaš život.
Zatvorite vrata, promijenite ploču, očistite kuću, obrišite prašinu. Prestanite da budete ono što ste bili i promijenite se u ono što jeste.
Paulo Koeljo – Zatvarajući krugove