Stradanje Svetog velikomučenika Prokopija
Sveti Justin Ćelijski, Žitija Svetih za jul (8. jul).
Kada mučenik Hristov boravljaše u tamnici, k njemu dođoše dvanaest visokorodnih žena i rekoše mu kroz prozorče: „I mi smo sluškinje Hristove!” – To bi dostavljeno igemonu (tužiocu), i on odmah naredi da te žene posade u tamnicu. Radosno ulazeći u tamnicu one govorahu: „Primi nas, Gospode, u nebeski dvorac Tvoj!” I ušavši unutra one se pokloniše Svetom Prokopiju. Svetitelj ih stade učiti svetoj vjeri, božanstvenoj ljubavi prema Hristu, i toploj molitvi k Bogu.
Poslije nekog vremena igemon, sjevši na sudištu pred narodom, naredi da te ugledne žene dovedu iz tamnice pred njega na sud. Na ovo suđenje dođe i mati Prokopijeva Teodosija, da vidi podvig ovih žena, jer bješe čula za njih. Kada ih dovedoše na sud, igemon ih upita: „Pristajete li da prinesete žrtve bogovima, pa da se udostojite časti od nas, ili hoćete, ostajući uporne, da same sebe ljuto pogubite?” – Svete žene odgovoriše: „Čast koju nam ti obećavaš, neka pogubi tebe sama, a mi smo sluškinje raspetoga Hrista Koji nas je izveo iz pogibije. On je naša čast i slava!”
Razgnjevi se igemon pa naredi da svaku rastegnu po zemlji i štapovima nemilosrdno biju. Zatim ih nage objesiše na mučilištu i rebra im ognjem žegoše, a one se moljahu Hristu Bogu prizivajući Ga u pomoć. Potom naredi igemon da im odsjeku grudi, rekavši: „Da li će vam pomoći Raspeti, u Koga se uzdate?” – A one mu odgovoriše: „On nam je već pomogao, kao što vidiš, mučitelju čovjekomršče: jer mi žene pobjeđujemo tebe vlastodršca, ne mareći za muke na koje nas stavljaš.” – Razjarivši se još više, mučitelj naredi da im potpuno usijano gvožđe stavljaju ispod slabina. I pitaše ih: „Osjećate li kako peče oganj, ili ne?” – Svete žene odgovarahu: „Ti ćeš upoznati bol od ognjenog žeženja, kada budeš bačen u neugasivi oganj pakla. A s nama ovdje stoji pomažući nam Gospod naš, Koga ti ne vidiš, kao što slijepi ne vide sunce.”
Stradanje Svetog velikomučenika Prokopija
Dok svete žene stradahu tako, mati Svetog Prokopija Teodosija stajaše među narodom i gorko plakaše posmatrajući junačko trpljenje ovih žena. Zatim, kad u njenom srcu zasija svjetlost poznanja istine, ona se ispuni revnosti, i stupivši pred igemona klicaše govoreći: „I ja sam sluškinja raspetoga Hrista Boga!” – Ovo prosvjetlenje dogodi se s njom molitvama njenog sina, Svetog velikomučenika Prokopija, koji se stalno moljaše za njeno obraćenje k Bogu.
Igemon i sva njegova svita i sav narod, videći i slušajući kako visokorodna žena Teodosija, Neanijeva mati, smjelo ispovijeda Hrista, silno se začudiše toj iznenadnoj promjeni kod nje, zbog koje ona prezre čast visokorodstva svog, bogatstvo i slavu, i neustrašivo ide na muke. I upita je igemon: „Gospođo Teodosija! Ko te prevari da ostaviš otačke bogove i da takve stvari govoriš?” – Ona odgovori: „Ja niti sam prevarena, niti sam u zabludi. Ranije sam stvarno bila u zabludi, varana od demona, kada sam se, umjesto istinitoga Boga Koji je stvorio nebo i zemlju, klanjala odvratnim idolima, djelu ruku ljudskih.” – Igemon, ukazujući prstom na mučene žene, reče Teodosiji: „Kako vidim, ove te obmanjivačice prevariše.” – Ona na to odgovori: „One me ne prevariše, nego me svojim stradanjem naučiše da poznam istinu. Jer kako bi one mogle biti hrabre u tolikim mukama, kada Onaj Koji ih krijepi ne bi bio istiniti Bog? Nisu dakle one obmanjivačice, nego si ti sam obmanjivač, zavodiš ljude u tamu i zabludu i uvlačiš ih u pogibao.” – Igemon joj onda reče: „Predomisli se, Teodosijo! I izmoli sebi oproštaj od bogova. A i mi ćemo se pomoliti njima za tebe, da ti oproste ovaj grijeh tvoj.” – Ona odgovori: „Od raspetog Hrista Boga ja molim oproštaj za pređašnje moje neznanje i za zla djela koja počinih.”
Audio zapis ovog praznika
Razgnjevivši se, igemon naredi da je posade u tamnicu zajedno sa onim mučenim svetim ženama. Kada Teodosija uđe u tamnicu, ugleda je sin njen Sveti Prokopije i veoma se obradova, jer već Duhom bješe doznao za njeno obraćenje Hristu, i reče joj veseo: „Gospođo mati moja! Zašto si došla ovamo, i zbog čega si ostavila bogove svoje?” – „Ona mu reče: Čedo moje slatko! Ja sada poznah istinu. Jer posmatrajući stradanja svetih žena ja razmišljah u sebi: ’Kako mogu slabe žene podnositi tako strašne muke ako ih ne ukrepljuje Taj Hristos, za Koga one stradaju? A kada Hristos ne bi bio svemogući Bog, kako bi onda mogao ukrepljavati one koji stradaju za Njega?’ Dok tako razmišljah u sebi, srce mi obuze umiljenje, i nekakva luča zasija u mome umu, i ja poznadoh ništavnost nazovi bogova i povjerovah da je jedini istiniti Bog Onaj Koga ti, i svete žene, i ostali mučenici, ispovijedate.” – Tada joj reče Sveti Prokopije: „Blažena si gospođo mati moja, što si se udostojila takvog prosvjetljenja od Boga i što si dospjela u tamnicu zbog toga.”
I boravljaše blažena Teodosija u tamnici služeći svetim ženama. Ona čistim platnom otiraše rane njihove i stavljaše im lijekove na rane, pošto je znala ljekarsku nauku. A Sveti Prokopije pouči svoju mater svetoj vjeri. I te noći on je odvede k episkopu Leontiju, koji je krsti u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, pa se opet vrati s njom u tamnicu radujući se i slaveći Boga za njeno prosvećenje.
Usekovanje glave svetog Jovana Krstitelja
Potom svete žene sa Teodosijom biše izvedene iz tamnice i privedene na neznabožno sudište. Igemon reče Teodosiji: „Znaj, visokorodna ženo, da te ja štedim i neću da te izložim ruglu i mukama. Stoga se predomisli i prizovi milosrdne bogove, da bi se od njih udostojila oproštaja, a od nas velike časti.” – Sveta odgovori: „Bezumniče i glupače, zar se ne stidiš salivene kipove nazivati bogovima? Ako je velika vrlina kada se čovjek po mjeri sila svojih trudi da se dobrim djelima upodobi Bogu, onda na svaki način i vi treba da se upodobite vašim bogovima – idolima, to jest da budete slijepi, gluvi, nijemi, nepokretnih ruku, nepomičnih nogu, kao što su i bogovi vaši.”
Na ove njene riječi igemon se razgnjevi i naredi da je jako udaraju po ustima, pa da je pruženu po zemlji nepoštedno biju motkom, i onda da joj tijelo stružu željeznim noktima. A ostale svete žene, gledajući njeno stradanje moljahu se za nju Bogu da je ukrijepi, i pojahu neke stihove iz psalama kojima ih bješe naučio Sveti Prokopije: ’Hodite, zapjevajmo Gospodu, pokliknimo Bogu Spasitelju našem, jer On nam je utočište i sila, pomoćnik u nevoljama koje nas snađoše’ (Ps. 94, 1; 45, 2).
Čuvši to, igemon naredi da olovnim prućem polome vilice svetim ženama. Zatim naredi da te mučenice zajedno sa Svetom Teodosijom vežu jednim željeznim lancem, pa tako odvedu izvan grada i tamo posijeku mačem. I iđahu žene s veseljem i radošću na smrt kao na svadbu, i položiše glave svoje za Hrista Boga, i udostojiše se nebeskog čertoga (dvorca).
Poslije pogubljenja svetih žena Sveti Prokopije bi opet izveden na sud. I upita igemon mučenika bijesno ričući kao lav: „Jesi li zadovoljan, bezbožniče, pogibijom tolikih duša?” – Svetitelj odgovori: „Ja ih nisam pogubio, već od pogibije izbavio i od smrti u život priveo.”
Sveti Justin Ćelijski
Žitija Svetih za jul (8. jul). Stradanje Svetog velikomučenika Prokopija
