Sveti Serafim Sarovski i medved
Veliki ruski svetitelj (18. vek), Sveti Serafim Sarovski, živeo je u kolibi u šumi, moleći se Bogu u potpunom miru i samoći. Ali kao što se ne može sakriti grad koji je sazidan na visokom brdu, ni svetlost u tami, tako ni svetiteljstvo Svetog Serafima nije moglo da ostane sakriveno.
Sveti Serafim Sarovski i medved
Bio je prepun ljubavi za svu Božju tvorevinu, ljude, životinje, biljke, insekte. Divlje zveri su osećale njegovu ljubav i dobrotu. Dolazile su u njegovu kolibicu, a starac je sa njima delio svoj obrok, hleb i vodu. Jedan ogromni mrki medved bio je stalni „posetilac”. Poturio bi glavu da ga Starac pomazi, a onda bi legao kraj njegovih nogu i umiljavao se kao da je maca, a ne strašna zver.
Svetom Serafimu su na razgovor i utehu dolazili velikodostojnici ali i običan svet. I sam car je dolazio kod Svetog Serafima. Tako jednom, kad je car došao u Starčevu kolibu, taman što su seli da porazgovaraju, na vrata kolibe stade ogromni medved. Car malo preblede, ali se ne pomače s mesta. Nije šala, mrki medved je jedna od najopasnijih zveri u ruskim šumama. Sveti Serafim se okrenu prema medvedu i reče:
– Nemoj sada rođeni, treba sa baćuškom carem da porazgovaram, dođi ti kasnije!
Medved se poslušno okrenu i ode u šumu.
Iz časopisa – „Svetosavsko Zvonce”,
broj 4, 2010.
Od mladosti si Hrista zavoleo, blaženi, Njemu jedinome plameno si zaželeo da služiš, neprestanom molitvom i trudom u pustinji si se podvizavao i, umiljenim srcem stekavši ljubav Hristovu, ljubljeni si izabranik Majke Božije bio. I zbog toga ti mi i vapijemo:
Spasavaj nas molitvama svojim, Serafime, Prepodobni Oče naš!
Pij tamo, gde konj pije. Konj nikada neće piti rđavu vodu.
Prostri postelju tamo, gde mačka spava.
Jedi voće koje je crv načeo.
Slobodno uberi gljive na koje sleće muva.
Posadi drvo tamo, gde rije krtica.
Kuću gradi na onom mestu, gde se zmija greje.
Bunar kopaj tamo, gde se ptice gnezde tokom žege.
Lezi i ustani kad i kokoške, i imaćeš zlatno zrno dana.
Jedi više zelene hrane i imaćeš snažne noge i izdržljivo srce.
Plivaj češće, i na zemlji ćeš se osećati kao riba u vodi.
Češće gledaj na nebo, nego ispod nogu, i tvoje misli će biti lake i jasne.
Više ćuti, nego što govoriš, i u tvoju dušu će se nastaniti tišina, a tvoj duh će biti miran i spokojan.
Sveti Serafim Sarovski
