Jedan je Rade

Veliki je Rade Šerbedžija

Pre neki dan u Rajićevoj, tržnom centru, šeta Rade Šerbedžija, sam, sa štapom, nešto kupuje, vozi se onim pokretnim stepenicama, gore, dole, gore, dole, nešto traži
Niko mu ne prilazi, a većina ga i ne primećuje

Zastao sam sa strane, i posmatram ga, desetak minuta
Toliko veliko poštovanje osećam prema njemu, da mu samo diskretno klimam glavom, na šta on uzvraća

Hiljadu razloga da mu čovek priđe, ne samo filmovi, ne samo pesme, ne samo život koji je proživeo, i trag koji je ostavio, beskrajan
Niko mu ne prilazi

Veliki je Rade

Ljudi zagledani u svoje telefone, mladi brzim korakom prolaze, devojke u nekom svom filmu, lepotice našeg vremena ni ne znaju ko im je u blizini, niti ih zanima
Koliko veliki umetnik, a i muškarac, koji je obeležio naše prostore
Pojavom, harizmom, glasom
Koji je u sebi objedinio mnoga prostranstva
I čiji fenomen traje gotovo pola veka

Šeta Šerbedžija, nastavlja nešto da traži, sam, nigde kamermani, nigde pratnja, nigde niko oko njega, a ja posmatram da li će neko da mu priđe, bar da ga primeti
Niko, nijedan jedini čovek
Osim par starijih, koji pogledaju u njegovom pravcu, i to je to

U istom tom tržnom centru sam video kako bukvalno mladi trče oko Bake praseta, i još nekih youtub zvezdi
Kao da su ne znam ko, i žali bože sekundu bačenog vremena na njih

I duša me boli

Veliki je Rade

Nastavljam da gledam Šerbedžiju, koji se vrti na nekoliko metara od mene
Verovatno tražeći nešto da kupi

Prolaze mi glavom njegovi filmovi, pesme, predstave, knjige
Toliko toga

I ništa

Odlazi Šerbedžija svojim putem, lagano, korak po korak, iz tržnog centra, na štapu, ka parkingu
A za njim kao da iz naših života odlazi sve ono što su generacije volele
A Šerbedžija predstavljao

Baka prase je važan, i ostali narcisiodni nesrećnici, u kojima vidiš nenormalnu potrebu da se dopadnu

Tačnije ne vidiš ništa, sa čim bi kao čovek mogao da se poistovetiš

Sve je manje ljudi nalik Radetu Šerbedžiji, a nekada ih je bilo toliko
Svaki grad ih je imao

Dolaze neka nova deca, koja drugačije pričaju, koja se drugačije ponašaju, banalna, bahata, isprazna

Kilometrima daleko od svega toga što Rade predstavlja

Svojom pojavom, glasom

Umetnik, u prostoru i vremenu

Mi smo bar imali Šerbedžiju u našim životima, i mnoge nalik njemu
Prepoznali smo ih na vreme, rasli uz njih, i preuzeli bar delić od njihove magije

A šta će oni značiti nekoj novoj deci, koja to ne osećaju

Kojima to ne znači ništa

I koji će u njemu videti samo nekog tamo čiču sa štapom

Kada bi samo znali šta taj čiča sve može i sada u sedamdesetim
Bar bi stali sa strane, zagledali se u njega
I pokazali poštovanje, a ne da ga zaobilaze kao nekog tamo matorca

Čekaju Baku praseta, i ostale
Oni su njihovi heroji
Na putu, za nigde

A ja ću nastaviti da se družim sa Radetom, pomalo ljut na sebe što mu nisam pružio ruku, i rekao hvala za sve, što je uradio
I radi

I njemu, i mnogim drugima nalik njemu

 

Stefan Simić

Hvala sajtu: stefansimic.net

Similar Posts