Krsna slava je karakteristična samo za Srbe. Predstavlja deo nasleđa još iz vremena paganizma i sastavni je deo srpske kulture.
Srbi su bili mnogobožački narog i pored vrhovnog boga Peruna, svaka kuća je imala i svog domaćeg boga zaštitnika. Usled prelaska na Hrišćanstvo srbi su zadržali neke običaje, kao što je slavljenje krsne slave.
Krsna slava
Svaka porodica ima svog sveca zaštitnika koga slavi. Domaćin – glava porodice slavi dok je živ. Kada se njegovi sinovi ožene nastavljaju da slave slavu u svojoj novoj porodici. Prve godine po ženidbi nose kući deo slavskog kolača i tako počinju da slave. Ćerke primaju slavu svoga muža.
Običaj je da pre slave sveštenik osvešta vodicu kojom će se kasnije zamesiti slavski kolač.
Domaćica priprema činiju sa vodom, vezu bosiljka, kadionicu sa tamjanom, sveću i spisak ukućana koji slave slavu. Poželjno je da svi ukućani prisustvuju molitvi.
Slavski kolač mesi domaćica, prvo se prekrsti i u sebi očita oče naš, zatim mesi kolač u koji doda malo osvećene vodice.
Mora voditi računa da li je slava mrsna, tada pravi mrsan slavski kolač ili posna, tada pravi posan slavski kolač.
Recept za posni slavski kolač…>>
Umešen kolač ukrasi tako što napravi krst i pečate sa urezanim IS HS NI KA što u prevodu sa grčkog znači Isus Hristos pobedjuje, ostali ukrasi su deo umeća domaćice.
Ukrasi za slavski kolač…>>
Krsna slava
Gotov kolač se nosi u Crkvu.
Za slavu se uzima veća sveća od pravog voska. Nedogoreli deo sveće se nosi u crkvu i pali za zdravlje svih ukućana.
Slavsko žito predstavlja jedan od najstarijih običaja vezanih za slavu. Pravi se dan pre slave od kuvane pšenice kojoj se najčešće dodaju orasi i šećer.
Na dan slave svi ukućani idu u crkvu, nose sveću, slavski kolač, žito, crno vino i spisak ukućana koji slave slavu.
Vrlo je važno da ukućani znaju ko je bio njihov “svetac zaštitnik”, njegovo žitije i tropar.
Postoje: porodična slava, crkvena slava, školska slava, seoska i gradska slava, kao i pojedina udruženja koja imaju svoje slave
