Atmosverske pojave
Magla
Magla je meteorološka pojava u prizemnom sloju troposfere, prizemni oblak vodenih kapljica ili ledenih kristala koji su toliko sitni i lagani da mogu da lebde u vazduhu (u suštini, magla je oblak koji se nalazi pri tlu).
Pri temperaturama iznad temperature smrzavanja magla se zadržava samo uz visoku relativnu vlažnost vazduha. Izgled joj je beličast, a u blizini industrijskih zona može poprimiti žućkasto-sivu boju zbog primesa dima i prašine.
Prema jačini, magla može biti:
1) slaba, sa horizontalnom vidljivošću manjom od 1 km,
2) umerena, sa horizontalnom vidljivošću manjom od 500 m,
3) jaka, sa horizontalnom vidljivošću manjom od 50 m.
Magla se stvara kondenzacijom vodene pare u vazduhu. Kondenzacija započinje kod relativne vlage znatno manje od 100%, te se stvara sumaglica. Daljim povećanjem vlage kondenzacija se ubrzava, postojeće kapljice se povećavaju i sumaglica postepeno prelazi u maglu.
Relativna vlaga u vazduhu za vreme magle je između 80 i 100 posto. I pri temperaturama nižim od tačke smrzavanja magla se i dalje sastoji od kapljica pothlađene vode. Tek pri temperaturama oko −30 °C u magli se nalazi određena količina ledenih kristala.
I vetar utiče na stvaranje magle. Kod vremena bez strujanja vazduha magla se ne može formirati. Za maglu koja nastaje padom temperature tokom noći, najpovoljniji je slab vetar, a za uzlaznu maglu potreban je umeren vetar koji duva iz određenog smera. Jak vetar rasteruje maglu ili je diže u nisku naoblaku formirajući niski oblak stratus.
Stabilnost magle zavisi od svojstava vodenih kapljica, njihove veličine i električnog naboja. Stabilna i suva magla ima kapljice približno jednake veličine, istog električnog naboja. Magla postaje nestabilna ako su kapljice nejednake veličine, manje tada isparavaju, te se para ponovo kondenzuje na većim.
Kapljice sa različitim električnim nabojem se privlače i spajaju. Nestabilnost magle uzrokuje slabljenje njenog intenziteta i nestajanje. U područjima pokrivenim snegom magla je retka jer voda iz njenih kapljica isparava, a para se ponovo kondenzuje na snežnoj površini. Maglu sastavljenu od ledenih kristala snežni pokrivač ne razbija.
Sumaglica se, kao i magla, sastoji od sitnih kapljica vode koje lebde u vazduhu. Za razliku od magle, ona je ređa i manja, a horizontalna vidljivost tokom sumaglice veća je od 1 km. Vazduh u sumaglici nije toliko vlažan kao u magli.
