Grčki uzo

Po jednoj priči, naziv potiče od italijanskog izraza ,,uso Massalia” (za upotrebu u Marseju). Grci su izvozli čaure svilenih buba iz grada Tirnavos, a one visokog kvaliteta su bile namenjene za Marsej. Jednom prilikom, lekar konzulata u poseti Tirnavosu, kada su ga lokalci zamolili da proba njihov tsipuro, oduševljeno je izjavio, “Ovo je uso Massalia moji prijatelji” čime je želeo da naglasi superioran ukus ovog pića.
Po manje zanimljivoj priči tvrdi se da je reč izvedena iz turske reči uzum što znači grožđe.

Zanimljivo je da je Grčka rezervisala pravo da koristi ime Uzo. Zbog toga, bilo gde u evropskoj uniji se uzo smatra za proizvod specifičnog geografskog porekla i kao takav sprečava sve proizvođače van Grčke da koriste ovaj naziv.

Uzo se tradicionalno služi uz manje obroke odnosno meze. Njegova glavna uloga je da otvori apetit i pripremi za sve ukuse grčke kuhinje. Pije se lagano uz svežu ribu, pomfrit, masline i feta sir.

Uzo se može mešati sa vodom i ledom, a tada postaje maglovito bele boje kao i svako piće koje se meša sa anisom. Ovo se dešava jer ulja anisa nisu rastvorljiva u vodi. Ponekad dobija i plavičastu nijansu. Može se piti direktno iz čašice za rakiju, bez ikakvog mešanja.

Nije redak slučaj da grci koriste uzo i u pripremi jela. Pa tako, određeni specijaliteti i dezerti dobijaju specifičan ukus anisa.

Uzo sadrži veliki procenat alkohola, zato Grci preferiraju da ga piju uz konzumiranje hrane. Stomak napunjen hranom, pogotovo mastima, možda uz neki kebab ili giros, produžava period apsorcije i smanjuje opijenost.

Pogledajte kompletnu ponudu apartmana za leto 2018. u Grčkoj

Similar Posts