Jesenje svadbe u Srbiji, od davnina, počinjale su od Male Gospojine. U poljoprivredi, Mala Gospojina je označavala vreme kada se počinjalo sa oranjem i setvom ozimih useva. U to vreme, priređivane su i razne stočarske svečanosti.
Veruje se da bilje ubrano između Velike i Male Gospojine ima posebna lekovita svojstva, a da jaja iz toga perioda mogu cele godine ostati sveža pa se zato ostavljaju za nasad; pilići izleženi u ove dane biće dobre nosilje. Mnoge porodice slave Malu Gospojinu kao svoju Krsnu slavu.
Mala Gospojina u Šumadiji smatra se velikim praznikom i slavom. Domaćini koji ne slave slavu, odlaze sa porodicom svečano obučeni na raznorazne i mnogobrojne sabore i vašare, koji se održavaju oko crkava, odnosno u crkvenim portama.
Ovaj dan je dobar za održavanje svadbi i veridbi. U Glamočkom polju održava se veliki stočni vašar.
Jedan od najstarijih i najbolje očuvanih živopisa sa motivom Roždestva Bogorodice nalazi se u Kraljevoj crkvi u Studenici, zadužbini kralja Milutina sa kraja 14. veka.
Sveti vladika Nikolaj u Ohridskom prologu ovako opisuje današnji praznik:
Roždestvo Presvete Bogorodice – Rođenje presvete Bogorodice
Sveta Deva Marija rodi se od starih roditelja svojih, Joakima i Ane. Otac joj beše iz plemena Davidova, a mater od roda Aronova. I tako ona beše po ocu od roda carska, a po majci od roda arhijerejska, i time već predobražavaše Onoga, koji će se iz nje roditi, kao Cara i Prvosveštenika.
Njeni roditelji behu već ostareli, a nemahu dece. I zato behu postidni pred ljudima i skrušeni pred Bogom. I u skrušenosti svojoj moljahu se Bogu s plačem, da obraduje starost njihovu darovanjem jednoga čeda, kao što je nekad obradovao starca Avrama i staricu Saru darovavši im sina Isaka. I Bog svemogući i svevideći obradova ih radošću, koja je prevazilazila daleko sva njihova očekivanja i sve najlepše snove. Jer im darova ne samo ćerku no i Bogomajku; ozari ih ne samo radošću vremenom nego i večnom.
Dade im Bog samo jednu ćerku, koja im docnije rodi samo jednog unuka, – ali kakvu ćerku i kakvog unuka!
Blagodatna Marija, blagoslovena među ženama, hram Duha Svetoga, oltar Boga Živoga, trapeza hleba nebesnoga, kivot svetinje Božje, drvo najslađega ploda, slava roda ljudskog, pohvala roda ženskog, istočnik devstva i čistote – to beše Bogom darovana ćerka Joakima i Ane.
Mala Gospojina
Rođena u Nazaretu, a posle 3 godine odvedena u hram Jerusalimski, odakle se vratila opet u Nazaret, da uskoro čuje blagovest svetog arhangela Gavrila o rođenju Sina Božjeg, Spasitelja sveta, iz njenoga prečistoga i devičanskoga tela.
