Nebinarne osobe
Danas imamo priliku da se osvrnemo na jednu od najnovijih pojava u našem društvu – nebinarne osobe.
Verujem da će ovaj termin izazvati određenu dozu nemira kod onih koji se sećaju vremena kada su muškarci bili muškarci, žene žene, a ostali su jednostavno bili zbunjeni.
Dakle, ko su te nebinarne osobe? Da li su to jednostavno zbunjeni pojedinci, ili su možda pronašli neki duhovni put koji vodi ka prosvetljenju?
Da li su, možda, lišeni svih telesnih potreba, poput nekakvih modernih asketa? I najvažnije, mogu li te osobe biti srećne i u ravnoteži ako ne zadovolje sve aspekte svoga bića?
Priznajem, prvi put kada sam čuo za termin “nebinaran”, pomislio sam da je u pitanju neki novi tehnološki izum. Nešto poput onih kvantnih kompjutera koji istovremeno mogu biti i uključeni i isključeni. Ali ne, dragi moji, radi se o ljudima koji ne žele/mogu da se uklope u tradicionalne okvire roda – niti su muškarci, niti su žene. Oni su nešto treće, nešto između, ili možda nešto potpuno drugačije.
Mnogi od nas bi mogli pomisliti da su te osobe jednostavno zbunjene. Nije li lakše samo se uklopiti u ono što je društvo već uredno podelilo?
Međutim, ko smo mi da sudimo? Da li smo mi ikada bili u njihovim cipelama, ili bolje reći, u njihovoj neodređenoj, fluidnoj obući? Oni se suočavaju sa sopstvenim unutrašnjim pitanjima, možda čak i više nego mi koji se zadovoljno smeštamo u svoje jasno određene kutije.
S druge strane, možda je ovo neka vrsta duhovnog puta. Možda su ovi ljudi spoznali nešto što mi nismo. Možda su shvatili da su sve te etikete samo prepreke ka istinskoj sreći i unutrašnjem miru. Možda su se odrekli telesnih potreba, kao moderni svetitelji, tragajući za višim smislom. Možda, u nekom paralelnom univerzumu, baš sada meditiraju na vrhu neke planine, dok mi ovde pijemo kafu i razmišljamo o njima.
Ali, kako je moguće biti u ravnoteži ako ne zadovoljiš sve aspekte svog bića? To je pitanje staro koliko i čovečanstvo. Da li je sreća zaista u ispunjavanju svih potreba, ili možda leži u njihovom prevazilaženju?
Možda su ovi nebinarni ljudi pronašli način da balansiraju između tela i duha, između društvenih normi i sopstvenih želja. Možda su, uprkos svemu, pronašli neku vrstu harmonije koja nama izmiče.
I tako, dok mi ovde filozofiramo, oni nastavljaju svoj put. Da li su zbunjeni, duhovno prosvetljeni, ili jednostavno svoji – na kraju krajeva, nije na nama da sudimo. Jer, ko zna, možda ćemo jednog dana i mi shvatiti da su sve te kutije u koje se tako rado smeštamo samo iluzije.
A do tada, dragi moji, nastavimo da pijemo našu kafu i pokušajmo da budemo malo otvoreniji za sve različite puteve koje ljudi biraju.
Goran Janjić, Hipnoterapeut
www.goranjanjic.com
