preobraženje

Preobraženje Gospoda Boga i Spasa našeg Isusa Hrista

Obeležava se 06.08. po julijanskom kalendaru, ili 19.08. po gregorijanskom

Preobraženje

Treće godine Svoje propovedi na zemlji Gospod naš Isus Hristos, približujući se dobrovoljnom stradanju Svom radi spasenja našeg poče kazivati učenicima Svojim da Njemu valja ići u Jerusalim, i mnogo postradati od starešina i glavara svešteničkih i književnika, i da će Ga ubiti (Mt. 16, 21).

On to poče govoriti učenicima u okolini Kesarije Filipove, kada Ga Petar ispovedi kao Sina Božjeg rekavši: Ti si Hristos, Sin Boga života (Mt. 16, 13.16).

Spasove reči o stradanju i smrti silno ožalostiše učenike, osobito apostola Petra, koji stade odvraćati Gospoda od toga, govoreći: Bože sačuvaj! to neće biti od tebe (Mt. 16, 22).

Primetivši ožalošćenost Svojih učenika i želeći da im je olakša, Gospod obeća nekima od njih pokazati slavu Svoju koju će On imati po stradanju Svom, rekavši: Imaju neki među ovima što stoje ovde koji neće okusiti smrti dok ne vide Sina Čovečijega gde ide u carstvu svome (Mt. 16, 28).

Nakon šest dana posle toga Gospod, praćen učenicima i mnoštvom naroda, krenu iz okoline Kesarije Filipove u predele Galileje i stiže predveče do galilejske gore Tavor.

Preobraženje

Imajući običaj da se noću povlači od svojih učenika radi usamljene molitve Bogu Ocu, Gospod Isus, ostavivši pod gorom narod i uzevši sa sobom od učenika Svojih samo Petra, Jakova i Jovana, uziđe s njima na vrh Tavora da se pomoli. I udaljivši se malo od njih, stade se moliti.

A tri učenika, umorni nešto od penjanja na visoku goru, nešto od duge molitve, zaspaše, kao što kazuje evanđelist Luka: Petar i koji bejahu s njim behu zaspali (Lk. 9, 32). Dok oni spavahu, i rasvit beše na pomolu, Gospod Hristos se preobrazi blistajući slavom Svoga Božanstva, i po naređenju Njegovom predstadoše Mu dva proroka: Mojsije od mrtvih, Ilija iz raja, i govorahu s Njim o izlasku Njegovu koji Mu je trebalo svršiti u Jerusalimu.

Ovaj razgovor i naročito pojava božanske sile probudiše apostole, i oni videše neiskazanu slavu Gospoda Isusa: lice Mu je sijalo kao sunce, haljine Njegove bleštahu kao sneg, i dva čoveka stajahu u toj slavi i govorahu s Njim.

Od toga učenike spopade strah. I otkrivenjem Svetoga Duha oni odmah poznaše u tim ljudima Mojsija i Iliju i razumeše da se razgovor vodi o dobrovoljnom stradanju Hristovom.

Slušajući razgovor, učenici stajahu s trepetom, naslađujući se u isto vreme gledanjem Božanske slave, ukoliko to beše moguće za njihove telesne oči. I sam Gospod im pokaza od Svoje slave onoliko koliko to može videti priroda čovečija i ne lišiti se vida: jer je nemoguće smrtnome čoveku videti nevidljivo besmrtno Božanstvo.

Mojsije je u starini molio Boga da mu na očigledan način pokaže slavu Svoga Božanskog Lica, ali mu je Gospod odgovorio na to: Ne može čovek lice moje videti i živ ostati (2 Mojs. 33, 20).

A kada razgovor Gospoda Hrista sa Mojsijem i Ilijom beše pri kraju i apostoli Duhom Svetim saznadoše za njihov odlazak, ožalosti se Petar što će proroci otići iz očiju njihovih, i želeći da se neprestano naslađuje divnim prizorom slave Hristove i česnih proroka, on se osmeli i reče:

Gospode, dobro nam je ovde biti; i da načinimo tri senice: jednu Tebi, i jednu Mojsiju, i jednu Iliji (Lk. 9, 33).

Dok Petar to govoraše, svetao oblak, koji oba proroka beše doneo Hristu i koji je opet po Božjem naređenju imao uzeti ih i odneti svakoga na svoje mesto, zakloni apostole okruživši vrh gore; i još više se uplašiše apostoli kada, približujući se ka Hristu, zađoše u oblak i čuše iz oblaka glas koji govoraše:

Preobraženje

“Ovo je Sin moj ljubljeni, Njega poslušajte!”

– Pri ovim rečima odozgo apostoli od velikog užasa potpuno izgubiše prisustvo duha, i strahovito uplašeni padoše na zemlju. A kad oni popadaše ničice, slava Gospodnja, i proroci s njom, sakri se od njih.

Gospod pak pristupivši učenicima koji ležahu na zemlji dotače ih se govoreći: “Ustanite, ne bojte se!” I podignuvši oči svoje, učenici nikoga ne videše do Isusa sama.

I poče svitati, i oni stadoše silaziti s gore, i Gospod im zapovedi da nikome ne kazuju što su videli dok On, posle stradanja i smrti, ne vaskrsne u treći dan iz groba. I oni umučaše, i nikom ne javiše ništa u one dane od onoga što videše.

Similar Posts