Niste same

Drage žene,

Jutros sam gledala neki video i inspirisao me što iz ličnih iskustava što iz uvida koje dobijam svih ovih godina a u zadnje vrijeme učestalo. Valjda je i izolacija i covid izazvao dodatni potres u porodičnim odnosima.

U krevetu sa neprijateljem

Znate kako kažu, kad imate potrebu nešto reći, obično postoji neko ko to treba čuti. E pa danas imam želju svim divnim ženama koje se bore s nasiljem reći sljedeće:

Ne samo u smislu niste same jer mi smo tu za vas. Mnoge od vas dobijaju neku vrstu pomoći, makar rame za plakanje od najbližeg prijatelja, ali na kraju dana ste ipak same u svojim tugama, borbama i užasima.

Niste same jer svijet je pun ljudi koji su jednako loše kao vi, ranjena djeca u tijelima odraslih ljudi koja se pokušavaju snaći u ovome što zovemo život i što često nije nimalo nalik onome kako smo mislili da će nam život izgledati kad narastemo.

Svijet je pun uvenulih odraslih, neostvarenih snova, nesretnih života i života u nasilju.

2. Niste krive.

Krivo su vas vaspitali. Učili su nas da šutimo, budemo poslušni i pristojni, da nikoga zapravo ne zanima što mi mislimo i osjećamo te da se pokoravamo onima koji su u poziciji moći – dok smo mali odraslima, a kad odrastemo nasilnicima.

Nisu vam to možda rekli, ali su vam pokazali, ako ničim onda batinama. Tako su vas zapravo naučili da ne znate postaviti granice, da ne možete reći ne kad vam neko radi nešto nažao.

Kakve šanse ima dijete u koje je duboko utisnuta emocionalna postavka da neko ko ga voli može s njim raditi što hoće jer ga „voli“? Nikakve.

Nije čudo da je toliko vas završilo u zlostavljačkim vezama. Niste krive. Ako posadiš tulipan, ne može narasti ruža. Nemojte sebi prebacivati i nemojte se gristi. Niste mogle ni znale drugačije, tako su vas naučili oni koji su od vas kao savršenog djeteta stvarali čovjeka.

Prije nego što krenemo s paljbom na roditelje, želim reći još jednu stvar:

3. Nisu ni oni krivi

– njih su vjerovatno odgajali još gore nego vas. Ali jesu odgovorni i ako ih želite mrziti, imate potpuno pravo na to.

Pustite sad priče o opraštanju koje su danas vidim dosta popularne – opraštanje dolazi kao oslobođenje samo ako dođe spontano, ne ako sebe prisiljavamo na to. Nikad se ne prisiljavajte na ništa, posebno ako ste bili ili jeste žrtva nasilja.

Naši roditelji u našim godinama nisu imali tu informacija koju mi imamo, društvo nije bilo na toj visini razvoja, i možda nisu imali alata da baš oni budu ti koji će prekinuti zlostavljački ciklus. Ovdje ne mislim samo na fizičko zlostavljanje.

Emocionalno zlostavljanje je svako vaspitanje koje te uči – svjesno ili nesvjesno – da tvoje emocije i potrebe nisu važne, da ne smiješ postavljati granice, da uvijek moraš slušati onoga koji je u poziciji moći i da ti kao osoba zapravo, suštinski, ne vrijediš.

4. Već ste napravile puno za svoje oslobođenje.

Svaka od vas je u različitoj fazi zlostavljačkog ciklusa, neke su još unutra, neke su skoro otišle, neke odavno.

Potrebno je puno vremena da žena uopšte shvati da je zlostavljana, posebno ako nema fizičkog nasilja. Nemojte sebi prebacivati ako još uvijek živite u nasilju jer nemate snage ovaj čas izići iz njega. To je normalno.

Kad nekoga psihički uništavate godinama, treba mu vrijeme da dođe do tačke na kojoj skupi snagu da ode. Nekad će otići i vratiti se pa opet otići.

Sve žene koje su napustile nasilnike bile su u toj istoj situaciji u kojoj ste vi sad. Kažu da je prosjek sedam godina života u nasilju kada žrtva odluči otići.

Ali imate moć prekinuti zlostavljački krug. Možda u ovom trenutku nemate snage, ali skupit ćete je. Čim ste dijelom ove zajednice znači da ste na dobrom putu.

Samo se čuvajte i potražite psihološku pomoć što prije jer neki su nasilnici opasni po život.

Svim ženama koje su već napustile nasilnika imam želju reći još nešto. Vi ste možda ko zna koja generacija u vašoj porodici gdje su stvari postavljene naopako i mogle ste samo nastaviti tako, ali niste.

Dok se možda grizete i krivite razmišljajući kojim su sve užasima vaša djeca bila izložena dok ste živjele s nasilnikom, prisjetite se koje ste im životno blago podarile time što ste ipak otišle –

Već ste sad stvorile temelj za neuporedivo bolji život vaše djece nego što ste ga vi imale. Napravile ste čudo.

Vi imate nevjerojatnu snagu. Onog trena kad ste otišle od nasilnika, vi više niste žrtve nasilja, vi ste pobijedile nasilnika. Zapamtite to. Vi. Ste. Njega. Pobijedile. Onog trena kad ste otišle. Njega koji je bio toliko strašan i toliko nadmoćan da ste godinama bile u paralizi i niste mogle krenuti dalje.

Pobijedile ste ga jer znate da je on htio zauvijek ostati s vama da bi se zauvijek mogao na vama iživljavati i igrati moćnog čovjeka Uspjele ste. Vi. Vaša snaga je nevjerovatna.

Nikome ne dajte da vas uvjeri u suprotno. Ući ćete u neke procese gdje će možda opet od vas napraviti žrtvu, ovaj put neki ljudi u nekim institucijama koji bi trebali biti sve ono što nisu i to će ponovo pokrenuti onu traumu usađenu duboko u vama.

I boljet će vas možda još i više od onoga što ste trpjele od nasilnika jer ćete se osjećati još nemoćnije. Ali i njih ćete pobijediti, kad-tad. Hoćete. Hoćemo.

Grlim vas sve.

@Ana Pecotic- @Niste same# @Ljiljana Raičević

Tekst je preuzet sa FB stranice Sigurna ženska kuća