Hristos vaskrse!
Svetu koji ima samo dve dimenzije, svetu tlocrta, crteža na papiru, treća dimenzija je teško zamisliva. Može levo, desno, napred, nazad, ali u vis, u treću dimenziju je nezamislivo.
Našem svetu sa tri prostorne dimenzije i vremenom su nezamislive dimenzije Carstva Božijeg koje samo ličnim poverenjem da neko poznaje te dimenzije možemo da prihvatimo. Te više dimenzije su neopisive pojmovima koje mi u ovom svetu raspolažemo.
Kad kažemo “Hristos vaskrse” i potvrđujemo sa “Vaistinu, zaista, vaskrse“, mi izražavamo poverenje, ne znanje.
I, začudo, to nas ispunjava toplom slutnjom dimenzija koje ne možemo da razumemo ali ih osećamo.
Bog nam je došao kao Bogočovek, da bismo mogli da se usmerimo prema nečemu što samo poverenjem u blisku ličnost može da se prihvati. Nikakvim domišljanjem.
Ako voliš Hrista, Carstvo Nebesko je prečicom tu, sa tobom. Ko da ne voli onoga koji je proživeo i tvoj život i tvoje muke, koji je sa obe strane granice smrti, a koji tebe voli i zove te da budeš sa njim i ovde i tamo. Zauvek! U neslućenom blaženstvu.
Ko da se ne raduje tom prodoru kroz smrt ka višim dimenzijama, prodoru koji je poklon onima koji imaju poverenje! Događaju koji određuje i osmišljava naš život i u ograničenim dimenzijama koje sad poznajemo.
Hristos je prošao kroz smrt! Prošao tamo i nazad i ostavio nam otvoren prolaz, ako se za Njega uhvatimo. Probio je za nas granicu koju sami ne možemo da savladamo i vodi nas kroz taj proboj da ne zalutamo.
Od ovog događaja počinje sve što zaista vredi!
Hristos Vaskrse, deco Božija.

Tekst je preuzet sa FB stranice Nenad Ilić

Similar Posts